Traženje Boga, svjedočenje evanđelja i ljubav prema skrovitom životu – obilježja su iskustva Charlesa de Foucaulda koje je papa Franjo istaknuo kao smjernice u svojem govoru upravljenom Isusovim malim sestrama koje je danas, 2. listopada, primio u audijenciju povodom njihova generalnog kapitula. Papa je prije svega istaknuo koliko je važno njegovati slušanje Riječi, u klanjanju pred svetohraništem, jer se na taj način – kako je rekao – srca otvaraju putovima Boga koji ne čini nasilje nad ljudima, nego nadahnjuje kreativna razmišljanja prianjanja, raspoloživosti i služenja.
Isus vam nudi svoju ljubav, a na vama je da prihvatite izazov, odlažući glomazne amfore autoreferencijalnosti i navike, predvidljivih rješenja, ali i određenoga pesimizma koji neprijatelj Boga i čovjeka uvijek pokušava insinuirati, posebno kod onih koji su svoj život učinili darom.
Upravo je u svjetlu Riječi – objasnio je Papa – moguće razlučiti Isusove želje, a onda ponovno krenuti prema ciljevima koje su odredile poglavarice.
Svjedočiti evanđelje brinući se o bližnjemu
Evanđelje pak valja svjedočiti čineći ga darom za druge, i to riječima, karitativnim djelima i bratskom prisutnošću njihovih malih međunarodnih zajednicâ. Rimski je biskup podsjetio redovnice na poticaj Charlesa de Foucaulda da cijelim svojim bićem razglašavaju „evanđelje na krovovima“, da učine da Isus zrači iz cijele njihove osobe te da se posvete drugima molitvom, dobrotom i primjerom.
Brinuti se o drugima, dati potrebitima ne čekajući da oni traže; to su znakovi ljubavi prema Zaručniku, karakteristične crte vaše brižne blizine s posljednjima, u kojima je On prisutan. Blizina. Tako dragocjena blizina u društvu kao što je naše, unatoč obilju sredstava, umjesto da se umnažaju dobra djela, čini se da srca postaju tvrda i da se zatvaraju. Blizina je spontana, to je važno, proizlazi iz spontanosti srca. Blizina, bliskost.
Blagi izazov za ravnodušnost
Papa je potaknuo redovnice na nježnu blizinu kako bi bila blagi izazov za ravnodušje i svjedočanstvo bratstva koje podsjeća svijet da smo svi djeca Božja.
Tu je stoga srce svjedočanstva: Biti milosrdni, blagi, ponizni prema svim ljudima; to smo naučili od Isusa. Nemojte biti borbeni ni prema komu.
Put Nazareta
Na kraju, ljubav prema skrovitom životu. Redovnicama ustanovljenima dvadeset godina nakon preminuća Charlesa de Foucaulda, na poticaj Magdalene Hutin i Anne Cadoret, papa Franjo je kazao da je put utjelovljenja, put Nazareta, onaj koji je Bog naznačio ogolivši se i postajući malen kako bi dijelio život malenih. Pritom je istaknuo da je put skrovitosti Božji put.
To je lijepo, to je važno: put skrovitosti Božji je put. Vi niste redovnice za reklamu; koliko ste skrovitije, toliko ste više božanske. Nastavite ju njegovati, ona je snažno proroštvo za naše vrijeme, iskvareno izgledom i vanjštinom. Čini se kao da zbog tog izgleda i vanjštine živimo kulturu šminkanja; svi se šminkaju; normalno je da to čine žene, ali svi, svi se šminkaju; izgledati bolje nego što jesmo, a to nije od Gospodina.
Evanđeoska nježnost
Dragocjeno oruđe za sijanje u svijetu malih bisera nježnosti i evanđeoske nježnosti – tako je papa Franjo opisao Isusove male sestre, ohrabrujući ih da, pred nedostatkom zvanja, zatvaranjem nekih kuća, sve većom prosječnom dobi redovnica, ostanu jednostavne i velikodušne, zaljubljene u Krista i u siromašne, jer će to u svoje vrijeme uroditi plodom.
