Papa Franjo nastavio je niz kateheza posvećenih zanosu za naviještanje evanđelja, osvrćući se na Ameriku. Svjedočanstvo Meksikanca svetoga Juana Diega, glasnika Gospe Guadalupske, primjer je koji je papa Franjo dao vjernicima na današnjoj općoj audijenciji, govoreći tako i o Mariji, Majci, koja je osobito naklonjena, kao i Bog, prema malenima i jednostavnima.
Djevica Marija se utjelovljuje u životu narodā
Evanđelje je stiglo na Novi kontinent prije ukazanja Gospe u Guadalupeu, ali bilo je popraćeno svjetovnim interesima – napomenuo je Papa na početku kateheze.
Umjesto putom inkulturacije, prečesto se išlo ishitrenim putem presađivanja i nametanja unaprijed utvrđenih modela, bez poštovanja prema domorodačkom stanovništvu. Gospa od Guadalupe se, naprotiv, pojavljuje odjevena u odjeću autohtonoga stanovništva, govori njihov jezik, prihvaća i voli kulturu tog mjesta.
Juan Diego, ponizna osoba
Napomenuvši kako se evanđelje prenosi na materinskom jeziku, onomu koji narod najlakše razumije, Papa je zahvalio majkama i bakama koje su prve navjestiteljice vjere svojoj djeci i unucima. Potom je opisao lik svetoga Juana Diega istaknuvši:
Bio je ponizna osoba, Indijanac iz naroda: na njemu počiva pogled Boga koji voli činiti čuda preko malenih.
Za naviještanje su potrebni postojanost i strpljenje
Ispričao je neobičan događaj koji je doživio Juan Diego, a koji je započeo u prosincu 1531. godine, kada je imao 55 godina. Jednoga dana, dok je bio na putu, ugledao je na brežuljku Majku Božju koja ga je nazvala svojim ljubljenim sinčićem Juanitom te ga potaknula da ode biskupu i zamoli ga da na tom mjestu izgradi hram. Nekoliko se puta morao vratiti i razgovarati s biskupom jer mu on u početku nije vjerovao, i više puta ga je Gospa tješila i hrabrila – rekao je Sveti Otac te istaknuo:
Eto truda, dokaza navještaja; unatoč žaru, pojavljuju se neočekivane situacije, katkada i od same Crkve. Za navještaj, naime nije dovoljno svjedočiti dobro, potrebno je moći podnijeti zlo. Nemojmo to zaboraviti. To je vrlo važno; za navještaj evanđelja nije dovoljno svjedočiti dobro, nego je potrebno moći podnijeti zlo. Kršćanin čini dobro, ali i podnosi zlo. To dvoje ide zajedno, takav je život. I danas, na brojnim mjestima, za inkulturaciju evanđelja i evangelizaciju kulturā potrebni su ustrajnost i strpljivost; potrebno je ne bojati se sukoba, ne klonuti duhom. Mislim na zemlju u kojoj su kršćani progonjeni zato što su kršćani i ne mogu svoju vjeru živjeti dobro i u miru.
Božja iznenađenja
Kako bi povjerovao Juanu Diegu i ispunio njegov zahtjev, biskup traži znak. Djevica ohrabruje Juana kazavši mu: „Nisam li ovdje ja koja sam tvoja majka?“
Lijepo je to, Gospa, mnogo puta kada smo usamljeni, tužni, u teškoći, to kaže i nama, u srcu: „Nisam li možda ovdje ja, koja sam tvoja majka?“. Uvijek je uz nas kako bi nas tješila i dala nam snage da idemo naprijed.
Sama Gospa ga potiče da ubere cvijeće na vrhu brda, unatoč zimskom vremenu, i da ga, noseći ga u svom plaštu preda biskupu.
I gle: na tkanini plašta pojavi se lik Gospe, predivna i živa kakvu poznajemo, u čijim su očima još uvijek utisnuti protagonisti tog vremena. To je Božje iznenađenje; kada postoji raspoloživost i poslušnost, On može učiniti nešto neočekivanu, u vremenima i na načine koje ne možemo predvidjeti.
Svetišta, oaze utjehe i milosrđa
Tako je svetište izgrađeno, a Juan Diego svoj je život posvetio prihvatu hodočasnika i njihovoj evangelizaciji – rekao je Papa te na kraju istaknuo:
To se događa u marijanskim svetištima, odredištima hodočašća i mjestima navještaja, gdje se svatko osjeća kao kod kuće (…). Tamo se vjera prihvaća na jednostavan i naravan način, pučki način, a Gospa, kako je rekla Juanu Diegu, čuje naš plač i liječi naše boli. Naučimo to: kad imamo teškoća u životu, idimo Majci; kada smo sretni, i tada pođimo Majci kako bismo to s njom podijelili. Potrebno nam je ići u te oaze utjehe i milosrđa, gdje se vjera izražava na materinskom jeziku; gdje se teškoće života stavljaju u naručje Gospe i vraća se u život s mirom u srcu, možda onim mirom koji imaju djeca.
