Isus i Marija, dva života koji pobjeđuju smrt i ponovno ustaju na život; prolaze istim putem, slaveći Boga i služeći braći i sestrama. Isus kao Otkupitelj, čovjek koji daje svoj život za nas, za naše opravdanje; Marija kao službenica koja ide služiti.
Hvala i služenje dva su vidika koje je papa Franjo istaknuo u podnevnom nagovoru prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, obraćajući se vjernicima okupljenima na Trgu svetoga Petra. Kao što Sin ide u Jeruzalem kako bi se darovao na križu, tako Djevica koju danas promatramo kako tijelom i dušom uzlazi u nebesku slavu, ide u Gorje (Lk 1, 39) kako bi pomogla svojoj rođakinji Elizabeti".
Volontiranje. Ljubav koja uzdiže život
Kad se priginjemo kako bismo služili braći i sestrama, uzdižemo se – napomenuo je Papa – ljubav je ta koja uzdiže život. Ali, put služenja nije lak: Majka Božja, koja je tek začela Isusa, prelazi gotovo 150 kilometara da bi iz Nazareta stigla do Elizabetine kuće! Divim se volontiranju. Pomaganje košta! – primijetio je rimski biskup – I mi to doživljavamo, u trudu, strpljenju i brigama koje obuhvaća skrb za druge.
Pomislimo, primjerice, na kilometre koje mnogi svakoga dana prijeđu da bi došli na posao i vratili se s posla te izvršili brojne zadatke u korist bližnjih; pomislimo na žrtvovano vrijeme i san u skrbi za novorođenče ili stariju osobu; kao i na zauzimanje u služenju onima koji nemaju čime uzvratiti, u Crkvi kao i u volontiranju. To je naporno, ali tako se uzdižemo uvis, tako se zaslužuje nebo!
Služenje i hvala, duhovno zdravlje
Međutim, služenje bez hvale Bogu moglo bi biti sterilno. Jeste li vidjeli da dosadni ljudi, oni koji žive od tračeva, nisu sposobni hvaliti? Upitajte se: jesam li sposoban hvaliti? – potaknuo je Papa te dodao – Ima ljudi koji se žale svaki dan. Ali, vidi da ti je Bog blizu, da te je stvorio, pogledaj sve što ti je dao. Hvali, hvali! To je duhovno zdravlje.
Bez žaljenja i prigovora
Kada Marija uđe u kuću svoje rođakinje, veliča Gospodina; ne govori o umoru zbog dugog putovanja – primijetio je Papa. Onaj tko ljubi Boga, zna što je hvala. I današnje nam evanđelje pokazuje „izljev hvale“: Dijete poskakuje od radosti u Elizabetinoj utrobi.
Hvala povećava radost. Hvala je poput ljestava: uzdiže srca k nebu. Hvala uzdiže duh k nebu i pobjeđuje napast potištenosti. Kako je dobro svaki dan hvaliti Boga, a i druge! Kako je dobro živjeti sa zahvalnošću i blagoslovom umjesto sa žalbama i prigovaranjem, dići glavu gore i ne objesiti nos!
Poput Marije
Papa Franjo je stoga potaknuo da se svatko suoči s dimenzijama služenja i hvale.
Pokušajmo se u vezi s tim upitati: živim li svoj rad i svakodnevne brige u duhu služenja? Posvećujem li se nekome besplatno, ne tražeći neposredne koristi? Ukratko, činim li služenje „odskočnom daskom“ u svojem životu? I razmišljajući o hvali: znam li i ja poput Marije klicati u Bogu (usp. Lk 1, 47)? Blagoslivljam li Gospodina u molitvi? I, nakon što sam mu uzdigao hvalu, širim li njegovu radost među ljudima koje susrećem?
