U nedjelju 2. srpnja 2023. nakon molitve Angelusa, papa Franjo izrekao je prigodan nagovor:
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U današnjem evanđelju Isus kaže: „Tko god primi proroka jer je prorok, dobit će proročku plaću“ (Mt 10,41). Govori o proroku; ali tko je prorok? Ima onih koji ga zamišljaju kao nekakvog čarobnjaka koji predviđa budućnost; to je praznovjerna ideja i kršćanin ne vjeruje u praznovjerja, kao što su magija, karte, horoskopi ili slično. Drugi ocrtavaju proroka samo kao lika iz prošlosti, koji je postojao prije Krista da navijesti njegov dolazak. Ipak, sam Isus danas govori o potrebi prihvaćanja proroka; znači još uvijek postoje, ali tko su oni?
Prorok je, braćo i sestre, svatko od nas: naime, krštenjem smo svi primili dar i poslanje proroštva (vidi Katekizam Katoličke Crkve, 1268). Prorok je onaj koji po krštenju pomaže drugima čitati sadašnjost pod djelovanjem Duha Svetoga, razumjeti Božje planove i odgovoriti na njih. Drugim riječima, on je onaj koji drugima ukazuje na Isusa, koji ga svjedoči, koji pomaže živjeti danas i graditi sutra prema njegovim planovima. Dakle, svi smo mi proroci, Isusovi svjedoci "kako bi snaga Evanđelja zasjala u svakodnevnom, obiteljskom i društvenom životu" (Lumen gentium, 35). Prorok je živi znak koji drugima ukazuje na Boga, odraz Kristova svjetla na putu braće. I onda se možemo zapitati: ja, koji sam u krštenju bio "izabrani prorok", govorim li i prije svega živim li kao Isusov svjedok? Unosim li njegovu svjetlosti u nečiji život? Okušam li se u tome? Pitam li se: kakvo je moje svjedočanstvo, moje proročanstvo?
U Evanđelju Gospodin također traži da primimo proroke; stoga je važno prihvatiti jedni druge kao takve, kao nositelje Božje poruke, svatko prema svom stanju i pozivu, i to tamo gdje živimo: u obitelji, u župi, u redovničkim zajednicama, u drugim područjima Crkve i društva. Duh je podijelio darove proroštva svetom Božjem narodu: zato je dobro svakoga slušati. Na primjer, kada treba donijeti važnu odluku, dobro je prije svega moliti, zazivati Duha, a zatim slušati i razgovarati, u vjeri da svatko, pa i najmanji, imaju nešto važno za reći, proročki dar koji trebamo dijeliti. Tako se traži istina i širi se ozračje slušanja Boga i braće i sestara, u kojem se ljudi ne osjećaju dobrodošli samo ako govore ono što nam se sviđa, nego se osjećaju prihvaćeni i cijenjeni kao darovi, onakvi kakvi jesu.
Pomislimo koliko bi se sukoba moglo izbjeći i riješiti na ovaj način, slušajući druge s iskrenom željom da se razumijemo! Na kraju, zapitajmo se: znam li braću i sestre primiti kao proročke darove? Mislim li da mi trebaju? Slušam li ih s poštovanjem, sa željom da nešto naučim? Jer svatko od nas treba učiti od drugih.
Neka nam Marija, Kraljica proroka, pomogne vidjeti i prihvatiti dobro koje je Duh posijao u drugima.
