Nema svetosti ako na neki način nema brige o siromašnima, potrebitima, onima koji su pomalo na margini društva. Novac se troši na izradu oružja, umjesto za pripremu obroka – istaknuo je papa Franjo danas na Trgu svetoga Petra, na prvoj općoj audijenciji nakon operacije abdomena, i posljednjoj prije ljetne stanke tijekom koje, do kraja srpnja, neće biti nikakvih audijencija.
Revnost Mary MacKillop
U katehezi je Papa nastavio prošloga mjeseca započeti niz kateheza o apostolskom žaru koje su sve bile usredotočene na uzorne likove muškaraca i ženā svih vremena i mjesta koji su dali svoj život za evanđelje. Nakon misionara isusovca Mattea Riccija, korejskoga mučenika svetoga Andrije Kima Tae-gona, svete Terezije iz Lisieuxa, današnje je razmišljanje Sveti Otac posvetio Mary MacKillop (1842.-1909.), australskoj svetici, utemeljiteljici Sestara svetoga Josipa od Presvetoga Srca, koja je cijeli svoj život posvetila intelektualnoj i vjerskoj naobrazbi siromašnih u ruralnoj Australiji. Primjer je ponajviše obrazovanja usmjerenoga na ljudski i duhovni rast učenika, a ne na punjenje njihovih glava idejama. Vizija je te svetice potpuno aktualna i danas, kada osjećamo potrebu za „odgojnim paktom“ koji je kadar ujediniti obitelji, škole i čitavo društvo.
Obrazovanje, važan oblik evangelizacije
Mary MacKillop je jedan od obilnih plodova koje su brojni europski doseljenici donijeli na brojne, velike i male, otoke Oceanije. Rođena u blizini Melbournea u obitelji doseljenikā iz Škotske, već je kao djevojčica osjetila Božji poziv da mu služi i daje svjedočanstvo za njega ne samo riječima, nego prije svega životom. Mary je bila uvjerena da je i ona poslana širiti Radosnu vijest i privlačiti druge na susret sa živim Bogom – napomenuo je Papa. Taj se poziv konkretizirao u službi odgoja mladih, u svijesti da je katolički odgoj oblik evangelizacije. To je važan oblik evangelizacije – dodao je Sveti Otac.
Ako možemo reći da je svaki svetac poslanje, Očev plan koji odražava i uosobljuje, u određenom trenutku u povijesti, neki vidik evanđelja, Mary MacKillop bila je to prije svega kroz osnivanje škola.
Siromasi protagonisti
Bitna značajka njezine revnosti za evanđelje bila je u brizi za siromašne i marginalizirane. To je vrlo važno na putu svetosti koji je kršćanski put; – primijetio je papa Franjo – siromašni i marginalizirani su protagonisti, i čovjek ne može ići naprijed na putu svetosti ako se ne posveti i njima, na ovaj ili onaj način. Oni, koji trebaju Gospodinovu pomoć, donose Gospodinovu prisutnost.
Jednom sam pročitao jednu rečenicu koja me pogodila: „Protagonist povijesti je prosjak; oni su ti koji privlače pozornost te velike nepravde, velikoga siromaštva u svijetu“. Novac se troši na izradu oružja, umjesto na pripremu obroka. I nemojte zaboraviti: nema svetosti ako na neki način nema brige o siromašnima, potrebitima, onima koji su pomalo na rubu društva.
Obrazovati ne znači puniti glavu idejama
Ta je svijest poticala Mary MacKillop da ide tamo kamo drugi nisu htjeli ili nisu mogli ići. Na blagdan svetoga Josipa, 19. ožujka 1866. godine, otvorila je prvu školu u malom predgrađu u Južnoj Australiji. Uslijedile su mnoge druge koje su ona i njezine susestre osnivale u ruralnim zajednicama u Australiji i Novom Zelandu. Takav je apostolski žar: umnaža djela – istaknuo je rimski biskup. Mary MacKillop bila je uvjerena da je svrha obrazovanja cjeloviti razvoj osobe, i kao pojedinca i kao člana zajednice, i da to zahtijeva mudrost, strpljenje i ljubav svakog učitelja.
Obrazovanje se naime ne sastoji u tome da se glavu napuni idejama, nego u tome da se prati i potiče učenike na putu ljudskog i duhovnog rasta, pokazujući im koliko prijateljstvo s uskrslim Isusom širi srce i život čini humanijim. Odgajati i pomoći razmišljati dobro, osjećati dobro (jezik srca) i činiti dobro (jezik ruku). Ta vizija je u potpunosti aktualna danas kad osjećamo potrebu za „odgojnim paktom“ koji je kadar ujediniti obitelji, škole i čitavo društvo.
Odbijanja i protivljenja
Nije samo među mladima nego i među siromašnima Mary MacKillop poduzela razna djela milosrđa, počevši od „Kuće providnosti“ otvorene u Adelaideu za prihvat napuštenih starijih osoba i djece. Mary je imala veliku vjeru u Božju providnost: uvijek je čvrsto vjerovala da će Bog providjeti u svakoj situaciji. Ali to je nije poštedjelo tjeskoba i teškoća koje su proizlazile iz njezina apostolata. Imala je valjane razloge za to – primijetio je Papa – Morala je plaćati račune, razgovarati s mjesnim biskupima i svećenicima, voditi škole i brinuti se za stručnu i duhovnu formaciju svojih sestara, a kasnije su je snašli i problemi sa zdravljem. No, u svemu je tome ostajala mirna, noseći strpljivo križ koji je sastavni dio poslanja.
Ta se svetica nije predavala u trenutcima kušnje i tame. Svi su svetci naišli na protivljenje, čak i unutar Crkve. Zanimljivo je to. I ona je također nailazila na otpor. Čak i kad je njezinu radost gušilo protivljenje i odbacivanje, Mary je ostajala uvjerena da će Gospodin odgovoriti na njezin vapaj i obasuti je svojom milošću. To je bila tajna njezina apostolskog žara – napomenuo je Papa.
Primjer za roditelje, učitelje, vjeroučitelje
Neka stoga njezin primjer govori današnjim vjernicima. Neka misionarsko učeništvo svete Mary MacKillop, njezin kreativan odgovor na potrebe Crkve njezina vremena, njezino predano zauzimanje za cjelovitu formaciju mladih budu nadahnuće za sve nas koji smo pozvani biti kvasac evanđelja u svojim društvima izloženima brzim promjenama – poželio je papa Franjo te na kraju dodao:
Neka njezin primjer i njezin zagovor podupru svakodnevni rad roditeljâ, učiteljâ, vjeroučiteljâ i svih odgojitelja, za dobro mladih i za humaniju budućnost punu nade.
Izvor: Vatican News - sc; aa
Foto: Unsplash
