Nedjelja je dan u tjednu koji na poseban način pripada Bogu. Dok pripremamo svoja srca za susret s Gospodinom u Presvetom Oltarskom Sakramentu, prisjetimo se riječi pape Franje o Euharistiji koje je izrekao 6. lipnja 2021. godine:

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U Italiji i drugim zemljama danas se slavi svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. Današnje Evanđelje donosi izvješće o Posljednjoj večeri (Mk 14, 12-16.22-26). Isusove riječi i geste dotiču nam srce: dok su blagovali, On uze kruh, izreče blagoslov, pa ga razlomi i dade učenicima govoreći: „Uzmite, ovo je tijelo moje“ (r. 22).

Na taj nam način, u jednostavnosti, Isus daruje najveći sakrament. Njegova gesta je ponizna gesta, gesta dijeljenja. Na vrhuncu svoga života, ne dijeli kruh u obilju kako bi nahranio gladno mnoštvo, već lomi samoga sebe u pashalnoj večeri s učenicima. Na taj nam način Isus pokazuje da se cilj života sastoji u darivanju, da je služiti nešto najveće. I mi iznova danas pronalazimo Božju veličinu u komadiću Kruha, u krhkosti prepunoj ljubavi i zajedništva. Upravo je krhkost riječ koju bih htio naglasiti. Isus se čini krhkim kao kruh koji se lomi i mrvi. Ali upravo je u tome njegova snaga, u njegovoj krhkosti. U euharistiji krhkost je snaga: snaga ljubavi koja postaje malenom da bi se mogla prihvatiti, a ne buditi strah; snaga ljubavi koja se lomi i dijeli kako bi hranila i darivala život; snaga ljubavi koja se razdjeljuje da sve nas ujedini u jedinstvo.

Ima još jedna snaga koja se nalazi u krhkosti euharistije, a to je snaga ljubavi prema onima koji griješe. Upravo u noći u kojoj je izdan Isus nam daje kruh života. Daje nam najveći dar, dok u srcu doživljava najdublju bol: učenik koji s njim blaguje, koji umače zalogaj u istu zdjelu, izdaje ga. Izdaja je najveća bol za onoga koji ljubi. I što čini Isus? Na zlo odgovara većim dobrom. Na Judino „ne“ uzvraća s „da“ milosrđa. Ne kažnjava grešnika, već za njega daruje život.

Kad primamo euharistiju Isus isto čini s nama: poznaje nas, zna da smo grešnici, zna da mnogo griješimo, ali se ne odriče toga da sjedini svoj život s našim. Zna da nam je to potrebno, jer euharistija nije nagrada svetima, nego je Kruh grešnikâ. Zato nas poziva: „Ne bojte se! Uzmite i jedite!“

Svaki put kad primamo Kruh života, Isus daje novi smisao našim krhkostima. Podsjeća nas da smo u njegovim očima vrjedniji nego što mislimo. Time nam poručuje da je zadovoljan ako s njime dijelimo našu krhkost. Ponavlja nam da se njegovo milosrđe ne boji naše bijede. Isusovo milosrđe se ne boji naših bijeda. No, prije svega, ozdravlja nas s ljubavlju od onih krhkosti koje sami ne možemo ozdraviti. Koje su to krhkosti? Razmislimo malo. Od krhkosti da osjećamo srdžbu prema onome koji nam je učinio neko zlo – od toga ne možemo sami ozdraviti; zatim od krhkosti da se distanciramo od drugih i povlačimo u sebe same – od toga ne možemo sami ozdraviti; od krhkosti, nadalje, da plačemo nad samima sobom i tužimo se i nikako da nađemo mir; i od te krhkosti sami ne možemo ozdraviti. On je taj koji nas ozdravlja svojom prisutnošću, svojim kruhom, euharistijom. Euharistija je najdjelotvorniji lijek protiv tih zatvorenostî. Kruh života, naime, ozdravlja rigidnosti i pretvara ih u umilnost.

Euharistija ozdravlja zato što sjedinjuje s Isusom: daje nam usvojiti njegov način življenja, njegovu sposobnost lomiti se i darivati se braći, na zlo uzvraćati dobrom. Daje nam hrabrost izići iz sebe samih i s ljubavlju se prignuti prema krhkostima drugih. Upravo kao što Bog čini s nama.

To je logika euharistije: primamo Isusa koji nas ljubi i ozdravlja naše krhkosti da bismo ljubili druge i pomagali im u njihovim krhkostima. I to tijekom čitavog života. Danas smo u liturgiji časova molili jedan himan: četiri retka koji su sažetak Isusova života. Oni kažu da je Isus svojim rođenjem postao suputnikom u životu. Zatim, na večeri, dao se za hranu. Na križu, nadalje, u svojoj smrti postao je cijenom: platio je za nas. A sada, kraljujući na Nebu, naša je nagrada, On je naša nada koju tražimo, jer mi idemo tražiti ono što je pred nama [usp. Himan Jutarnje Corpus Domini Verbum Supernum Prodiens].

Neka nam Djevica Marija, u kojoj se Bog utjelovio, pomogne zahvalna srca primati dar euharistije i svoj život također učiniti darom. Neka nas euharistija od učini darom za druge.