U poruci na temu: „Ne okreći lice od siromaha“, pozivajući se na Knjigu o Tobiji, Papa nudi tumačenje stvarnosti koja proizlazi iz prepoznavanja u najkrhkijem „licu Gospodina Isusa“, neovisno o boji kože, društvenom statusu i porijeklu. U njemu se krije brat kojeg treba susresti, oslobađajući se ravnodušnosti, ističe papa Franjo.
Razmjer problema
Sveti Otac započinje svoju poruku naglašavajući da velika rijeka siromaštva prolazi našim gradovima i buja do točke izlijevanja. Tolike su potrebe naše braće i sestara koji mole za našu pomoć, potporu i solidarnost, napominje rimski biskup.
Živimo, nastavlja Papa, u vremenima koja nisu osobito osjetljiva na potrebe siromašnih. Pozivi na blagostanje su sve glasniji, dok se glasovi onih koji žive u siromaštvu uglavnom ne čuju.
Posebice naglašava nove oblike siromaštva, kao što su ljudi zahvaćeni ratnim situacijama, nehumano postupanje prema mnogim radnicima u različitim sektorima, za koje je rekao da su dovele do dramatičnog povećanja cijena koje dodatno osiromašuje mnoge obitelji.
Naš odgovor
Suočeni s problemima takvih razmjera, piše papa Franjo, naša je odgovornost jasna. Tako izraz „Ne okreći lica od siromaha“ vodi nas k stjecanju kreposti milosrđa, milosrđa koje daje smisao i vrijednost čitavom kršćanskom životu.
Jednom riječju, nastavlja Papa, kad god se susretnemo sa siromahom, ne smijemo skrenuti pogled jer nas to sprječava da se susretnemo s licem Gospodina Isusa.
Dakle, prispodoba o milosrdnom Samaritancu nije samo priča iz prošlosti; već propituje sadašnjost svakoga od nas. Lako je na druge prebacivati, dati novac kako bi drugi mogli činiti dobra djela velikodušan je čina, ali ono na što je svaki kršćanin pozvan jest osobno se uključiti, piše Sveti Otac.
Političko i zakonodavno djelovanje
Papa Franjo dalje ističe da se ove godine obilježava 60. obljetnica objave enciklike Pacem in Terris pape Ivana XXIII., u kojoj je istaknuto da: Svako ljudsko biće uživa pravo na život, tjelesni integritet i potrebna sredstva za regularan razvoj života, uključujući hranu, odjeću, sklonište, medicinsku skrb, odmor i potrebne socijalne usluge.
Kako djelovati, pita papa Franjo, pred neuspjehom političkog i zakonodavnog djelovanja da se isporuče ta dobra?
Odgovor je, kaže, dvostruk. Postoji, s jedne strane, potreba poticanja, pa čak i vršenja pritiska na javne institucije da valjano obavljaju svoje dužnosti, ali, s druge strane, nema koristi pasivno čekati da se sve primi ‘s visine’.
Oni koji žive u siromaštvu, naglašava papa Franjo, također trebaju biti uključeni u potragu za promjenom i odgovornošću.
