Nitko se u bolesti ne smije osjećati sam, inzistirao je papa Franjo obraćajući se u četvrtak, 13. travnja članovima Talijanske vjerske udruge socijalnih i zdravstvenih instituta (ARIS) u Vatikanu.
Izražavajući članovima cijenjenje i ohrabrenje, Papa je primijetio da udruga ARIS sudjeluje u upravljanju zdravstvenim ustanovama kršćanskog nadahnuća, a mogla bi se usporediti s gostinjcem milosrdnog Samarijanca, gdje bolesnici mogu primiti ulje utjehe i vino nade.
Uzorni svjedoci Crkve
Papa je podsjetio da vjerska zdravstvena skrb u Italiji ima lijepu i višestoljetnu povijest.
Crkva je kroz zdravstvo mnogo učinila da osluškuje i obraća pozornost na siromašne, slabe i napuštene segmente društva. U tom području nije manjkalo autoritativnih svjedoka koji su znali prepoznati i služiti Kristu bolesniku i patniku do potpunog darivanja sebe, čak i uz žrtvu vlastitog života.
Papa je upozorio na kulturu odbacivanja u zdravstvu. Kad se bolesna osoba ne stavlja u središte i ne vodi računa o njezinom dostojanstvu, stvaraju se stavovi koji mogu dovesti čak do špekuliranja s nevoljama drugih, a to nas mora natjerati na oprez.
Pozvani smo prije svega odgovoriti na zahtjev za zdravljem najsiromašnijih, isključenih i onih koji zbog ekonomskih ili kulturnih razloga vide da se njihove potrebe zanemaruju, potaknuo je Sveti Otac.
Dužnost braniti pravo na njegu i skrb
Papa Franjo rekao je da se u Italiji primjećuje zdravstveno siromaštvo, posebice u regijama obilježenim težim socio-ekonomskim stanjem.
Ima ljudi koji se zbog nedostatka sredstava ne mogu liječiti, kojima čak i plaćanje participacije predstavlja problem, a ima ljudi koji zbog predugih lista čekanja teško dolaze do zdravstvenih usluga, čak i za hitne i neophodne preglede.
Potreba za intermedijarnom skrbi, dodao je Papa, također raste, s obzirom na sve veću tendenciju bolnica da otpuste bolesnike u kratkom vremenu, preferirajući liječenje akutnijih faza bolesti u odnosu na kronične patologije.
Integralna skrb
Zdravstvena skrb kršćanskog nadahnuća ima dužnost braniti pravo na skrb, posebno slabijih dijelova društva, dajući prednost mjestima gdje ljudi najviše pate i gdje se o njima najmanje brine.
Papa je potaknuo zdravstvene djelatnike da ljude koje primaju u svoje ustanove uvijek prate cjelovitom brigom, koja ne zanemaruje duhovnu i vjersku pomoć bolesnicima, njihovim obiteljima i zdravstvenim djelatnicima.
U tome bi, napomenuo je rimski biskup, zdravstvene ustanove kršćanskoga nadahnuća trebale biti uzorne. Ne radi se samo o pružanju sakramentalnog pastorala, nego o posvećivanju potpune pozornosti osobi.
"Nitko ne smije biti sam u bolesti"
U bolesti se nitko ne smije osjećati sam, rekao je. Naprotiv, svaku osobu treba poduprijeti u njezinim pitanjima smisla i pomoći joj da s kršćanskom nadom korača ponekad dugim i napornim putem nemoći.
Papa Franjo zaključio je obraćanje potaknuvši prisutne da održavaju živom karizmu svojih utemeljitelja, ne toliko da oponašaju njihove geste, nego da prihvaćaju njihov duh, ne toliko da brane prošlost, nego da grade sadašnjost i budućnost u kojoj će svojom prisutnošću navijestiti Božju blizinu bolesnima, osobito onima najugroženijima i marginaliziranima.
Na kraju je Papa molio da ih prati blagoslov Majke Božje, zamolivši ih da se i oni mole za njega.
