Na blagdan sv. Rafaela, po starom kalendaru 24. listopada, u samostanu sv. Ane u Velom Varošu u Splitu u sjedištu Splitske provincije sv. Josipa, Družba sestara Služavki Malog Isusa proslavila je svoj 132. rođendan, po želji njezinoga utemeljitelja prvog vrhbosanskog nadbiskupa sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera.
Tim povodom, svečano euharistijsko slavlje u samostanskoj kapelici predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i predsjednik HBK Dražen Kutleša. U koncelebraciji bili su generalni vikar don Franjo-Frankopan Velić, župnik Velog Varoša don Mihael Prović i fra Ante Akrap koji sestrama drži redovite duhovne obnove. Đakonirao je don Ivan Mamić koji je kao dijete bio u vrtiću ˝Mali Isus˝ u samostanu sv. Ane. Kućnim sestrama pridružile su se sestre iz samostana na Bačvicama s predstojnicom s. Agnes Gabrić. Na misi su bile i koordinatorica inicijative „40 dana za život“ Marija Šošić Kulazo, kao i animatorica i članica vrhovne uprave Društva PMI Zrinka Ančić. Pjevale su sestre pod ravnanjem s. Jelene Marević.
Nadbiskup Kutleša osvrnuo se u homiliji na arkanđela Rafaela kao pratitelja na putu, koji pruža pomoć u nevoljama i Božji lijek u bolestima, tj. u bolesti duše, tijela i odnosâ. Upozorio je kako i Bogu posvećene osobe rješenja prečesto traže u ljudskome proviđanju, predviđanju, protekcijama, mudrolijama, umjesto da se trude oko ispravna života u skladu s Božjom voljom.
Redovnicama je istaknuo trajni poziv da u utemeljenju Družbe gledaju Božji plan i Božje djelo. „Providnost koja vas je poslala siromasima, koja je nadahnula slugu Božjega nadbiskupa Stadlera ista je Providnost koja vas i danas vodi i potiče da ispravnim i autentičnim redovničkim životom, u svem vašem djelovanju slavite Boga“, rekao je nadbiskup i zahvalio brojnim sestrama koje svojim djelovanjem u nadbiskupijskim ustanovama žive i doprinose svetosti te mjesne Crkve ali i drugih Crkava u Domovini i šire.
Pozvao je sestre da „na srce stave misao da je danas potrebno boriti se i žrtvovati za duše naših bližnjih više i gorljivije negoli za njihove materijalne potrebe. Mnogo je građanskih institucija koje su se sposobnije i spremnije brinuti se za ublažavanje materijalne bijede, ali mi smo suočeni s duhovnim siromaštvom i ranama naših bližnjih“. Rekao je da ga „kao pastira ove Crkve zabrinjava što sve to upravo nas, Bogu posvećene, zatekne nespremnima, nesposobnima dati duhovne lijekove, savjete, poviti rane, pokazati da možemo biti osobe od povjerenja i pomoć ranjenima, poniženima, zlostavljanima, a ne oni koji će ih gurnuti dublje u ponor“ i upozorio da je ta „nespremnost znak naše korumpiranosti, usudio bih se reći, izdaje vlastitog poslanja“.
Nadbiskup Kutleša istaknuo je da „živimo u vremenu kad je pred Crkvom zadatak da povrati povjerenje u institucionalnu stvarnost koju je Bog htio i kojom se služi u svijetu“ te da su „redovnice u toj zadaći prve pozvane da majčinskim duhom i nježnošću, osjetljivošću i spremnošću na žrtvu“, stanu u prve redove i svijetu očituju majčinsko lice Crkve. „Ako se budete uljuljale u svoje udobnosti i pogodovale duhu klerikalizma koji zaboravlja siromahe, Bog će i od vas, kao i od nas klerika tražiti visok račun“, poručio je.
Tumačeći Evanđelje po Ivanu o Natanaelovu susretu s Isusom, istaknuo je: „Naše su oči nenavikle na Božja djela. Neprestano nam se dariva i prati sve naše korake. Koliko budemo čistili oči duha i molili za dar vjere, koliko budemo autentičnije živjeli svoj kršćanski, svećenički i redovnički život, toliko će nam se i otkrivati“. Sestrama je stavio u zadaću pitanje „da sin Čovječji sada dođe, bi li našao vjere na zemlji? Koliko bi našao vjere u našim srcima“, zaključivši da će s njima „moliti da u odgovoru koji ćete svjedočiti životom to bude u izobilju“. Na kraju mise nadbiskup je čestitao sestrama 132. rođendan Družbe i podijelio svečani blagoslov.
Po završetku mise, nadbiskup, svećenici, sestre i ostali gosti okupili su se kod obiteljskog stola u blagovaonici samostana, a predstojnica samostana s. Brigita posjetila je nekoliko siromaha iz Varoša podijelivši s njima radost ovog blagdana.
