Primivši u audijenciju cistercite, okupljene na generalnom kapitulu, Papa im je govorio o važnosti nasljedovanja Isusa u zajednici, svatko svojim korakom, otvarajući se i izlazeći u susret drugima: ne dopustimo zlu ukrasti nam nadu
Hodati zajedno iza Isusa kako biste bili s njim, slušali ga, bili mu poslušni – poziv je koji je papa Franjo uputio cistercitima, primivši ih u Apostolskoj palači u prigodi njihova generalnog kapitula. Riječ je o hodu kojim svatko treba ići svojim korakom, sa svojom jedinstvenom i neponovljivom poviješću, ali zajedno, u zajednici – precizirao je Sveti Otac – kao što su činila Dvanaestorica koji uvijek bili s Isusom i hodili s njim. Nisu birali jedni druge nego su bili izabrani i nije uvijek bilo lako slagati se; bili su različiti jedni od drugih, svatko sa svojim manama i svojim ponosom – napomenuo je Papa.
I mi smo takvi, te ni za nas nije jednostavno ići zajedno u zajedništvu – dodao je. Ipak, taj primljeni dar ne prestaje nas čuditi i radovati: biti njegova zajednica, takva kakva jesmo, nesavršeni, nejednolični, ne takvi nego pozvani, uključeni, pozvani biti i hodati zajedno iza Njega, našega Učitelja i Gospodina.
Otvoriti se drugima i hoditi sjedinjeni u Crkvi
Papa je to nazvao „zajedničkom poslušnošću Kristu“, te objasnio da je za to potrebno stalno zauzimanje u obraćenju, i to otvarajući se i izlazeći u susret drugima. To vrijedi i za zajednicu koja ne smije biti autoreferencijalna nego ekstrovertirana, gostoljubiva i misionarska. Taj način valja zahvaliti i Duhu Svetomu koji pobuđuje veliku raznolikost karizmi i oblika života, veliku „simfoniju“ koja je moguća tamo gdje nema kaotičnoga kretanja, bez određenoga reda, nego gdje se hodi zajedno, svi usklađeni u jednom srcu Crkve koje je ljubav. Nema zajedništva bez obraćenja, a ono je nužno plod Kristova križa i djelovanja Duha, i u pojedincima, i u zajednici – istaknuo je rimski biskup.
Misionarski duh koji cijeni različitosti
Cistercitima koji cijene također komplementarnost između muškaraca i žena, kao i kulturne razlike među azijskim, afričkim, latinskoameričkim, sjevernoameričkim i europskim članovima, Papa je izrazio svoje zadovoljstvo, te zahvalio redovnicima za njihovo zauzimanje u tom smislu. Iskustvo susreta s različitošću danas je znak vremena. Vaš je prinos dragocjen, posebno bogat – kazao je – jer se zbog svojega kontemplativnog poziva ne zadovoljavate spajanjem različitosti na površnoj razini; živite ih na razini nutrine, molitve, duhovnoga dijaloga. To pak „simfoniju“ obogaćuje dubljim i generativnijim odjecima.
Siromašniji kako biste bili raspoloživiji prema Bogu
Na kraju, papa Franjo je ohrabrio nakanu redovnikā u smislu većega siromaštva, u duhu i u dobrima, kako bi bili više na raspolaganju Gospodinu, sa svim svojim snagama i slabostima, pozivajući na hvalu Bogu za starost i za mladost, za bolest i za dobro zdravlje, za zajednice koje su – kako je rekao – „u jeseni“ i one koje su „u proljeću“. Pritom je istaknuo kako je bitno ne dopustiti da nam Zli ukrade nadu. Nadu koja je puna evanđeoskoga siromaštva, kako nas uči Isus u svojemu govoru o blaženstvima: Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!“.
