U nacionalnom svetištu svete Ane de Beaupré, koje svake godine posjeti gotovo milijun posjetitelja, papa Franjo je slavio misu za pomirenja. Kada se ideali sukobe s razočaranjima u životu, a pogrješke, neuspjesi ili padovi ih slome, ili kada vidimo da se ruši ono u što smo vjerovali, Bog nam dolazi u susret. Pred skandalom zla i Kristovim Tijelom ranjenim u tijelu autohtonih naroda, Isus je put, pridružuje se našem putovanju
Od neuspjeha do nade, tako bismo mogli nazvati putovanje učenikā iz Emausa, a to je i slika našega osobnog hoda, kao i hoda Crkve – rekao je papa Franjo u propovijedi na misi za pomirenje, slavljenoj danas poslijepodne u kanadskom nacionalnom svetištu svete Ane de Beaupré, 30 kilometara udaljenom od Québeca, jednom od najstarijih hodočasničkih mjesta Sjeverne Amerike.
Dvojica učenika nakon Isusove smrti na križu, razočarani, jer u Isusu su polagali sve svoje nade i želje, s osjećajem neuspjeha u srcu, okreću leđa Jeruzalemu kako bi se vratili prijašnjem životu. Očekivanja koja su gajili propala su, nade u koje su vjerovali raspršene su, snovi koje su htjeli ostvariti ustupili su mjesto razočaranju i gorčini. Stoga kreću na put povratka, kao da žele zaboraviti to iskustvo.
To je iskustvo koje se odnosi i na naš život, pa i sâm put vjere – napomenuo je Papa. Idemo naprijed sa svojim snovima, projektima, očekivanjima i nadama, ali se također sukobljavamo sa svojim slabostima, pogrješkama, doživljavamo poraze i razočaranja, a katkada postajemo zarobljenici osjećaja neuspjeha koji nas paralizira.
I Crkva se može osjetiti izgubljena i razočarana lutajući pred sablazni zla i nasilja s Kalvarije. Tada se jedino može upitati: što se dogodilo? Zašto se to dogodilo, kako se to moglo dogoditi? To su pitanja koja si postavlja svatko od nas, ali to su također goruća pitanja koja odjekuju u srcu ove hodočasničke Crkve u Kanadi, na teškom putu ozdravljenja i pomirenja – napomenuo je Papa te se ponovno spomenuo drame koje je proživjelo tamošnje starosjedilačko stanovništvo.
I mi smo, pred skandalom zla i ranjenoga Kristova Tijela u tijelu naše braće iz autohtonih naroda, pali u gorčinu i osjećamo teret neuspjeha. Dopustite mi stoga da se duhovno sjedinim s brojnim hodočasnicima koji u ovom svetištu prolaze „svetim stubama“ – rekao je Papa – i pratim ih kao Crkva u tim pitanjima koja proizlaze iz srca punog boli: zašto se sve to dogodilo? Kako se to moglo dogoditi u zajednici onih koji nasljeduju Isusa?
Kada doživimo bol razočaranja lako padamo u napast bijega, želimo pobjeći od događaja koji su nas ranili. Ali, nema ništa gore od bijega od neuspjeha kako se ne bismo suočili s njima. To je kušnja neprijatelja – istaknuo je Papa – koja prijeti našem duhovnom hodu i hodu Crkve. Želi da vjerujemo kako je taj neuspjeh definitivan, želi nas paralizirati u gorčini i žalost, uvjeriti nas da se više ništa ne može učiniti te da stoga nema smisla pronalaziti način za početi iznova.
Međutim, Evanđelje nam otkriva da nam upravo u situacijama razočaranja i boli, Gospodin dolazi u susret i hodi s nama – objasnio je Papa. Isus učenicima na putu u Emaus ne nudi općenite riječi ohrabrenja i utjehe nego, otkrivajući u Svetom pismu otajstvo svoje smrti i uskrsnuća, osvjetljava njihov život i događaje koje su doživjeli. Tako im otvara oči za novi pogled na stvari.
Gospodin to isto želi učiniti sa svakim od nas i sa svojom Crkvom – primijetio je Sveti Otac te upitao – Što možemo učiniti dok nas muče razne duhovne i materijalne kušnje, dok tražimo put u pravednije i bratskije društvo, dok se želimo oporaviti od razočaranja i umora, dok se nadamo da ćemo izliječiti rane prošlosti i pomiriti se s Bogom i jedni s drugima?
Samo je jedan put, a to je Isusov put, put koji je Isus (usp. Iv 14,6). Vjerujmo da Isus staje uz nas na našem putu i dopustimo da nas susretne – potaknuo je Papa.
„Dopustimo da njegova Riječ protumači povijest koju živimo kao pojedinci i kao zajednica, te da nam pokaže put prema ozdravljenju i pomirenju“
Podsjetivši potom da je bazilika u kojoj se slavi misa posvećena svetoj Ani, papa Franjo je istaknuo ulogu koju je Bog dao ženama u svojemu naumu spasenja. Sveta Ana, Presveta Djevica Marija, žene uskrsnoga jutra, pokazuju nam novi put pomirenja: majčinska nježnost brojnih žena može nas pratiti prema ponovno plodnim vremenima, u kojima valja ostaviti iza sebe toliko sterilnosti i toliko smrti, i ponovno staviti u središte raspetoga i uskrsloga Isusa.
Na kraju je Papa istaknuo da u središte svojih pitanja, napora, pa i samoga pastoralnog života trebamo staviti njega, Gospodina Isusa. Stavimo u središte svega njegovu Riječ, koja osvjetljava događaje i vraća nam oči kako bismo vidjeli djelatnu prisutnost Božje ljubavi i mogućnost dobra čak i u situacijama koje su naizgled izgubljene. Stavimo u središte euharistijski kruh koji Isus lomi i danas za nas, kako bi svoj život podijelio s našim, kako bi prigrlio naše slabosti, podupro naše umorne korake i dao nam ozdravljenje srca. Samo tako, pomireni s Bogom, s drugima i sa samima sobom, možemo i mi postati instrumenti pomirenja i mira u društvu u kojemu živimo – istaknuo je papa Franjo.
