Papa: Nemojmo zaboraviti mučeništvo Ukrajine
Red klerika Majke Božje, Red bazilijanaca svetog Jozafata i Misijska družba sv. Vinka Paulskog okupljeni su radi svojih generalnih kapitula te su tom prigodom primljeni u audijenciju kod pape Franje. Sveti Otac podsjetio ih je na bol onih koji žive rat te ponovno naglasio nultu toleranciju Crkve kada je u pitanju zlostavljanje. Redovnike je podsjetio neka ne „hrane“ ogovaranje, jer ono „ubija i razara“.
Kako je šaljivo rekao Sveti Otac, prekida „post“ u srpnju – naime, Papa inače nema pastoralnih aktivnosti tijekom 7. mjeseca - kako bi pozdravio okupljene, angažirane u radu kapitula triju redovničkih družbi koje pokazuju ljepotu raznolikosti Crkve. Posebno se obratio bazilijancima iz Ukrajine kojima je izrazio svoju blizinu. Kako je rekao mimo pripremljenoga govora:
„Htio bih vam reći da sam vam blizu, cijela Crkva je blizu, svi. Pratimo vas koliko možemo u vašoj boli. Često mislim da je sada jedna od najvećih opasnosti zaborav ukrajinske drame. Čovjek se navikne... a onda nije toliko važno i pričamo... Zadnjih dana sam vidio u novinama da je vijest o ratu na 9. stranici! Nije stvar interesa, to je ružno, ružno je. Zato smo vam blizu i svi moramo gledati u njih jer oni su sada mučeni. Vi ste sada mučeni. I želim da vam se Gospodin smiluje i na drugi način bude blizu s mirom i darom mira.“
Nulta tolerancija
Drugo hitno pitanje na Papinom srcu tiče se problema zlostavljanja u Crkvi. Podsjetio je kako je put koji treba slijediti nulta tolerancija.
„Mi smo posvećene osobe, mi smo svećenici kako bismo doveli ljude Isusu, a ne da „proždremo“ ljude svojom požudom. A zlostavljač svojom žudnjom uništava, „proždire“ zlostavljanu osobu. Nulta tolerancija. Nemojte se stidjeti osuditi: „Ovaj je učinio to, onaj drugi….“ „Pratim te, grešnik si, bolestan si, no moram štititi druge“. To vas molim, nulta tolerancija. To se ne rješava premještajem.“
Ogovaranje ubija
Podsjećajući na važnost radosti zajednice, Papa je istaknuo jednu od najvećih opasnosti – ogovaranje, koje ubija, koje „razara, ne samo zajednicu, nego i samu osobu“. Ogovaranje čini ljude površnima, napomenuo je.
„Molim vas, zadržite jezik. Znam da u vjerskoj zajednici nije lako izbjeći ogovaranje. Jednom su mi rekli da za to postoji dobar lijek: pregristi se za jezik na vrijeme. Da, malo će nabubriti, ali barem... Molim vas, molim vas: bez ogovaranja. To ubija, to uništava.“
Evangelizacija, bratstvo, radost
U svome obraćanju papa Franjo je nekoliko puta ponovio riječi evangelizacija, bratstvo, radost. Istaknuo je upravo radost što smo Kristovi, što smo zajedno, sa svojim ograničenjima i grijesima, što nam je Bog oprostio i što to oproštenje dijelimo s našom braćom i sestrama. Ta se radost ne može sakriti, kazao je – svijetli i zarazna je. Radost je to svetaca i svetica, koji – ako su utemeljitelji, nisu to postali rođenjem, već privlačnošću. Krist najprije privlači tog muškarca ili ženu k sebi i tako ga čini sposobnim privlačiti druge k sebi.
„Naglasimo to „Njemu“: svetac ne privlači sebi, nego uvijek Gospodinu. Stoga, poniznost i jednostavnost srca i radost. To je put evangelizirajućeg bratstva. Nemoguće za ljude, ali ne i za Boga!“
Trenutak razlučivanja
Kapitul, podsjetio je, trenutak je razlučivanja zajednice – „uz pomoć Duha Svetoga pokušavamo vidjeti jesmo li i u kojoj mjeri bili vjerni karizmi, u čemu nas Duh tjera da idemo naprijed i što pak traži da promijenimo“. To je jedno od najljepših i najsnažnijih „crkvenih“ iskustava koje nam je dano, naglasio je papa Franjo, podsjećajući kako okupljanje u slušanju Duha, donoseći mu konkretne situacije, pitanja, probleme je ono što čitamo i u Djelima apostolskim. Stoga, prigodom održavanja kapitula spomenutih redovničkih zajednica, Sveti Otac je ponovno potvrdio kriterij evangelizacije koji smatra bitnim za razlučivanje.
„Kad se pitamo o svojoj stvaralačkoj vjernosti prema izvornoj karizmi, moramo se zapitati je li naš način njezina tumačenja i provedbe „evangelizacijski“, odnosno jesu li izbori koje činimo – u pogledu sadržaja, metoda, oruđa, načina života – usmjereni na svjedočenje i naviještanje Evanđelja.“
„Znamo da su karizme različite po svojoj naravi i da ih Duh Sveti uvijek stvara i dijeli maštovito i raznoliko“, rekao je Papa. No jedno je sigurno, istaknuo je: sve su karizme, kako uči sveti Pavao, za izgradnju Crkve, a budući da Crkva nije sama sebi svrha nego joj je svrha evangelizirati, slijedi da svaka karizma, nikoga ne isključujući, može i mora surađivati u evangelizaciji.
Učiti od svetaca
Nije potrebno zadržavati se na apstraktnim teorijama, nego je bolje učiti od svetaca, kazao je Papa, dajući kao primjer utemeljitelje okupljenih redova: sv. Ivana Leonardija, sv. Jozafata i sv. Vinka Paulskog. Upravo u svojoj različitosti pokazuju što znači biti „evangelizatori u Duhu“, odnosno blagovjesnici koji mole i rade.
„Evangelizatori, a ne prozelitisti, jer evangeliziranje nije prozelitiziranje, nema veze jedno s drugim.“
Radost zajednice
Kao posvećene osobe, pozvani ste evangelizirati ne samo na osobnoj razini, poput svake krštene osobe, već na razini zajednice, bratskim životom, napomenuo je Papa. Priznajući izazove takvoga načina života, podsjetio je kako to zahtijeva „svakodnevni stav obraćenja, zahtijeva spremnost na propitivanje samoga sebe, pažnju na krutost kao i na pretjeranu i „udobnu“ toleranciju. Iznad svega, zahtijeva poniznost i jednostavnost srca, istaknuo je.
Papa Franjo istaknuo da se naša srca prosijavaju u „kušnji odnosa i da se, uz zalaganje svake osobe, može oblikovati lijepo svjedočanstvo bratstva“. Usporedio je to s orkestrom s nekoliko instrumenata u kojemu nije bitna vještina solista, već sposobnost da se svakoga sasluša kako bi se stvorila najbolja harmonija.