Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić pohodio je, 13. siječnja, Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu gdje je predvodio misno slavlje i blagoslov bogoslova i odgojitelja te prostora u kojima borave.
Dobrodošlicu nadbiskupu iskazali su rektor don Đuliano Trdić, vicerektor don Franjo Frankopan Velić i duhovnik don Mato Brečić te 41 bogoslov iz Splitsko-makarske i Riječke nadbiskupije te Šibenske, Dubrovačke, Hvarske i Porečke i Pulske biskupije.
Predvodeći blagoslovnu molitvu nadbiskup je kazao kako ovim blagoslovom želimo uklopiti ove prostore u naše zajedništvo i zahvaliti Gospodinu za sve što nam je dao i što jesmo.
„Ponovno smo se okupili na početku nove kalendarske godine u ovoj našoj ustanovi jer želimo biti s Gospodinom, s Njime rasti, Njega slušati i snagom Njegove riječi i prisutnosti oblikovati naš život. On nas neprestano pita možemo li mu se posuditi i darovati kako bi od nas učinio svetohranište – živi tabernakul njegove prisutnosti i ljubavi“, istaknuo je mons. Barišić uvodeći u misno slavlje.
Govoreći o evanđelju dana u kojem Isus ozdravlja gubavca nadbiskup je istaknuo da se radi o potpunom ozdravljenju. Isus ga je ozdravio fizički, od gube, ali i duhovno jer ga vraća iz izoliranosti i odbačenosti među zajednicu. „Mentalitet u kojem danas živimo proizvodi fizički zdrave, ali duhovne 'gubavce'. Moramo se zapitati jesmo li dionici modernih duhovnih guba – isključenosti, odbačenosti, prekriženosti, perifernost, individualizma i dr.? Dodiruje li nas to?“. Napomenuo je koliko je važan susret gubavca koji s puno povjerenja i nade dolazi pred Gospodina i Krista kojeg je njegova životna situacija ganula te mu se smilovao. Ovaj iskreni susret, na koji smo svi pozvani, ozdravlja.
Nadbiskup je pojasnio kako Isus ne želi da ga se u narodu pogrešno prikaže kao nekog gurua, idola ili čudotvorca, već da ga spoznaju u cjelini, a to je moguće tek nakon križa i uskrsnuća. „Isusa se ne može i ne smije razglašivati. Time činimo reklamu samoga sebe. Isusa se naviješta. Velika je razlika. Tek onaj tko je shvatio i prihvatio Gospodina i ugradio ga u svoj život može Ga naviještati“. Na kraju je kazao da je, iako se ovaj događaj dogodio davno i daleko, itekako aktualan. Pozvao je sve da dođu pred lice Gospodnje sa svim svojim manama, ograničenjima i grešnostima, ali puni vjere, kako bi nas dotaknuo ozdravio te kako bi mogli nastaviti graditi sebe u zajedništvu s našim bližnjima.