Bog je ljubav, a ljubav je ponizna, ne uzdiže se, već se spušta, poput kiše koje pada na zemlju i donosi život, rekao je Papa u nagovoru prije molitve Anđeoskog pozdravljenja 17. listopada
Isus u evanđelju današnje liturgije strpljivo naučava učenike kako se prava slava ne stječe uzdizanjem iznad drugih, nego živeći krštenje. Naime, objasnio je Papa u nagovoru prije molitve Anđeoskog pozdravljenja, krštenje znači “uranjanje”, a Isus je svojom mukom uronio u smrt, nudeći svoj život kako bi nas spasio. Njegova je slava dakle, slava Božja, ljubav koja postaje služba, a ne moć koja teži dominaciji.
Suočeni smo s dvjema različitim logikama, kazao je Papa. Učenici žele izići, a Isus želi uranjati. Promišljajući o glagolu izići, Papa je rekao kako ono izražava svjetovni mentalitet koji nas neprestano iskušava da živimo kako bismo hranili svoju ambiciju, penjali se ljestvama uspjeha, došli do važnih položaja. Vidimo to i u Crkvi. Koliko puta mi, kršćani, koji bismo trebali biti služitelji, nastojimo se penjati. Potraga za osobnim ugledom može postati bolest duha koja zna biti prerušena u dobru namjeru, upozorio je Sveti Otac. Stoga neprestano moramo provjeravati prave nakane srca, zapitati se: ‘zašto činim ovaj posao, nosim ovu odgovornost? Nudim li uslugu kako bih bio zapažen, pohvaljen?”
Isus suprotstavlja svoju logiku s onom svjetovnom. Umjesto da se uzdigne nad drugima, silazi s postolja kako bi služio, umjesto da izlazi, uranja u živote drugih. Mislimo li sa suosjećanjem na glad mnogih ljudi, upitao je Papa, te se usredotočio na drugi glagol, uranjati. Isus od nas traži da sa suosjećanjem uronimo u život onih koje susrećemo, kako je On činio s nama. Gledamo li raspetog Gospodina, duboko uronjenog u našu ranjenu povijest, otkrit ćemo Božji način djelovanja. On nije ostao gore na nebu, gledajući nas s visoka, već se spustio kako bi nam oprao noge. Bog je ljubav, a ljubav je ponizna, ne uzdiže se, već se spušta, poput kiše koje pada na zemlju i donosi život.
Kako slijediti Krista, kako prijeći iz mentaliteta ugleda u onaj služenja? Predanost nije dovoljna, kazao je Sveti Otac prisutnima. Sami ćemo to vrlo teško postići, ali imamo u sebi jednu snagu koja pomaže. To je krštenje, uranjanje u Isusa koje smo primili po milosti i koje nas usmjerava, pokreće da ga slijedimo, da ne tražimo vlastiti interes već da se stavimo u službu. To je milost, to je vatra koju je Duh zapalio u nama i koju treba hraniti, zaključio je u nagovoru papa Franjo.