U nagovoru uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 22. kolovoza, papa Franjo istaknuo je kako je "Bog postao čovjekom od krvi i mesa: ponizio se toliko da je postao čovjekom kao što smo mi, ponizio se dotle da je na sebe uzeo naše patnje i naš grijeh i traži od nas da ga tražimo, ali ne izvan života i povijesti, već u odnosu s Kristom i braćom".
Evanđelje današnje liturgije pokazuje nam reakciju mnoštva i učenikâ na Isusov govor nakon umnažanja kruhova, kazao je na početku nagovora na Trgu svetoga Petra papa Franjo. Isus je pozvao tumačiti to znamenje i vjerovati u njega, koji je istinski kruh koji je s neba sišao, kruh života; i objavio je kako je kruh koji će On dati njegovo tijelo i njegova krv. Te riječi zvuče oporo i nerazumljivo ušima ljudi, tako da od toga časa – kaže se u evanđelju – mnogi od njegovih učenika odstupaju od njega, to jest prestaju slijediti Učitelja. Tada Isus pita Dvanaestoricu: "Da možda i vi ne kanite otići?“, a Petar, u ime cijele skupine, potvrđuje odluku da ostane s njim, istaknuo je.
Usredotočivši se na stav onih koji su odlučili prestati slijediti Isusa, Papa je promislio o razlogu toga odbijanja. Isusove riječi izazivaju veliku sablazan: On kaže da je Bog odlučio očitovati samoga sebe i ostvariti spasenje u slabosti ljudskog tijela. To je tajna utjelovljenja. Upravo je Božje utjelovljenje to što izaziva sablazan i što za te ljude – ali često i za nas same – predstavlja stanovitu prepreku, napomenuo je.
Isus, naime, kaže kako je on istinski kruh spasenja, koji donosi život vječni, samo njegovo tijelo je taj kruh spasenja. Kaže da je za ulazak u zajedništvo s Bogom, prije no obdržavanje zakona i vjerskih propisa, važno biti u konkretnom i stvarnom zajedništvu s njim. Jer je spasenje došlo od njega, u njegovu utjelovljenju. To znači da ne trebamo slijediti onoga Boga kakvim ga zamišljamo u svojim snovima i slikama veličine i moći, nego ga treba prepoznati u Isusovu čovještvu i, samim tim, u braći i sestrama koje svakodnevno susrećemo na svomu životnom putu. Bog se utjelovio i kad mi to kažemo, u Vjerovanju, na Božić, dan naviještenja, kleknemo na koljena da se poklonimo tom otajstvu utjelovljenja. Bog je postao čovjekom od krvi i mesa: ponizio se toliko da je postao čovjekom kao što smo mi, ponizio se dotle da je na sebe uzeo naše patnje i naš grijeh i traži od nas da ga tražimo, ali ne izvan života i povijesti, već u odnosu s Kristom i braćom. Moramo ga tražiti u životu, u povijesti, u svom svakodnevnom životu. Ovo je, braćo i sestre, put koji vodi k susretu s Bogom: odnos s Kristom i braćom, istaknuo je Sveti Otac.
No, i danas Božja objava u Isusovu čovještvu može izazivati sablazan i nije je lako prihvatiti, naglasio je Papa. To je ono što sveti Pavao naziva "ludošću“ evanđelja u odnosu na one koji traže čuda ili mudrost svijeta. Tu "sablaznost“ danas lijepo predstavlja sakrament euharistije: kakvog smisla ima, u očima svijeta, kleknuti pred komadićem kruha? Zašto uopće često blagovati taj kruh? Svijet se sablažnjava.
Nakon što je Isus s pet kruhova i dvije ribe nahranio tisuće ljudi, svi su ga veličali i htjeli su mu iskazati čast koja se iskazuje pobjedniku, zakraljiti ga. Ali nakon što On sâm objašnjava kako je taj čin znak njegove žrtve, to jest darivanja njegova života, darivanja njegova tijela i njegove krvi, te kako onaj koji ga želi slijediti mora biti sličan njemu, njegovo čovještvo darovano za Boga i za druge, to im se baš ne sviđa, taj Isus dovodi nas u krizu. Štoviše, zabrinimo se ako nas ne dovodi u krizu, jer smo možda razvodnili njegovu poruku! I molimo za milost da se damo izazvati i obratiti njegovim "riječima vječnoga života“, zaključio je u nagovoru papa Franjo.
