Danas slavimo svetog Silvestra I, rimskog papu koji je kao 34. nasljednik svetog Petra vladao od 314. do 335. Rođeni Rimljanin, sin Rufinusa, bio je prvi papa koji je upravljao Crkvom nakon što je kršćanstvo 313. Milanskom ediktom dobilo slobodu ispovijedanja vjere. Po svojim legatima Vitusu i Vincentiusu predsjedavao je saboru u Nikeji 325. i borio se protiv arijanizma. Prema legendi krstio je cara Konstantina I, koji mu je zauzvrat udijelio darovnicu. Za njegovog pontifikata građene su mnoge veličanstvene bazilike i hramovi, među njima i bazilika svetog Ivana Lateranskog, koju je posvetio 324. Povezuju ga i s osnivanjem rimske pjevačke škole. Preminuo je u Rimu na današnji dan, 31. prosinca 335. Zaštitnik je mnogih naselja, župa i crkava širom svijeta i hrvatskih krajeva (Kanfanar, Labin kod Prgometa, Biševo).
Uz njegovo ime vezane su mnoge pučke predaje. Tako je navodno cara Konstantina izliječio od gube, obuzdao zmaja koji se skrivao u jednog spilji na Kapitolu i u raspravi nadmudrio 141 rabina. Umjetnici ga često prikazuju ga kao zaštitnika stoke i stočne hrane, uvijek sa štapom u ruci dok pored njega stoji bik ili vol. Njegov spomendan, Silvestrovo, kao posljednji dan u kršćanskoj kalendarskoj godini, zanimljiv je folklorni i običajni dan. Silvestarska noć je svojevrsna granica između jedne i druge godine, staroga i novoga. Želimo vam da je provedete u društvu svojih najbližih i najdražih i da u toj noći i ne zaboravite zahvaliti Stvoritelju na svim dobročinstvima kojima vas je obdario u protekloj godini i da ga zamolite za milost u Novom ljetu. Danas se u svim župnim crkvama služi zahvalnica, pobožnost kod koje se pjeva »Tebe Boga hvalimo«! Svevišnji je onaj kome dugujemo najveću zahvalnost jer od Njega dolazi svaki dobar dar. Sveti Jakov apostol piše u svojoj poslanici: »Ne varajte se, ljubljena braćo moja: svaki dobar dar, svaki savršen poklon dolazi odozgo, od Stvoritelja zvijezda, u koga nema ni promjene, ni zasjenjenja od mijene. On nas dragovoljno rodi riječju istine, da budemo prvenci među njegovim stvorenjima« (1,16–18). Ne zaboravite potrebe vaših najmilijih, starih i bolesnih, osamljenih i zaboravljenih, a prisjetite se molitvom i onih kojih više nema među nama!
