Ispunjeni neizmjernom radošću, danas slavimo rođenje našeg Spasitelja i Gospodina, Isusa Krista. Božić (umanjenica, deminutiv, od Bog, tj. mali Bog) slavi se od IV. stoljeća. U sadržaju Božića istaknuta je poruka mira, važnost neznatnih i nemoćnih te vjera da je Bog, nazočan u nejakom djetetu siromaha, snažniji od svih sila. Vjerski i kulturološki okvir Božića neiscrpno je umjetničko nadahnuće tijekom stoljeća u svim kršćanskim narodima. U hrvatskom folkloru uz Božić se vezuje skup običaja koji počinju u studenom Došašćem, a završavaju na Sveta tri kralja. Simboli Božića su sijanje i uzgoj božićnog žita, urešavanje kuće i zgrada zelenilom, paljenje nove vatre, steranje slame u kući, stavljanje žita i svijeće na blagdanski stol, pripremanje obrednih peciva i drugih jela, pjevani ophod čestitara selom (koleda), postavljanje jaslica i božićnog drvca te običaj darivanja. Simbolika i čarolija božićnih običaja teži sreći i blagostanju u idućoj godini.
U trećem dijelu evanđeoskog božićnog izvještaja u akciju stupaju betlehemski pastiri: „Oni počnu govoriti jedan drugomu: Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj događaj s kojim nas upozna Gospodin! Odu žurno i nađu Mariju i Josipa s Djetešcem gdje leži u jaslama. Kad ga vide, priopće što im je rečeno za to Djetešce. Svi koji su čuli pastire, divili su se onome što su im rekli. A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome. Pastiri su se vratili svojim stadima, slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli onako kako im je bilo rečeno.“ (Lk 2, 15-20). Pastiri su, dakle, našli čitavu Svetu Obitelj. Isus je središte, ali kada i Evanđelje spominje Mariju i Josipa, ne smijemo ni njih zaboraviti, i to ne samo sada, već nikada. Ono što pastiri vide u staji, povezuju s onim što su im rekli anđeli. Time se pokazuje i potvrđuje njihova vjera. Oni vide običnu mladu majku sa slabašnim čedom. Nema tu nikakvog blistanja slave, koja je malo prije njih obasjala, a ipak, oni gledaju u tom Djetetu obećanog Mesiju i Spasitelja svijeta. Oni sada sami postaju nositelji radosne vijesti, apostoli; oni, posve obični, neugledni i beznačajni ljudi, postali su prvi evanđeoski vjesnici. Oni šire anđeosku poruku bez propovjedaonice i visoke naobrazbe, jer evanđelje je svjetlo koje se mora širiti. Naviještanje radosne poruke izaziva čuđenje i divljenje jer se radi o vijesti koja nije obična i svakodnevna. Marija je najbliža Božjem Srcu i ona je od svih ljudi najviše ušla u njegove misli. I mi moramo pred Djetetom u jaslama odabrati između svjetla i tmine, i mi se poput pastira moramo nakon radosnog blagdanskog raspoloženja vratiti u životnu svakidašnjicu i u njoj obavljati svoje dužnosti te proslaviti Boga. Rođenju Isusovom posvećene su mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Kajzerica, Varaždin-uršulinska crkva).
Vjernim čitateljima rubrike „Svetac dana“ od srca želimo sretan, blagoslovljen i radostan Božić!
