Današnji je sveti zaštitnik Antun Padovanski, portugalski franjevac, propovjednik, crkveni naučitelj („Doctor Evangelicus“) i jedan od najpopularnijih svetaca u katoličkoj Crkvi i Crkvi u Hrvata. Rodio se 15. kolovoza 1195. u Lisabonu kao Fernando Martins de Bulhões, potomak plemenite lisabonske obitelji. Kad mu je bilo 20 godina, stupio je u red regularnih kanonika svetog Augustina u Lisabonu, a zatim je prešao u samostan svetog Križa u Coimbri. Tamo je pomno proučavao Sveto pismo i djela svetih otaca, osobito svetog Augustina, što je za budućeg slavnog propovjednika bilo od najveće važnosti. Za svećenika je vjerojatno bio zaređen 1219. Zbog junaštva njihovih mučenika u Africi, zavolio je franjevce i stupio u njihove redove. Tada je uzeo ime Antonio.
Kratko je, 1220, djelovao kao misionar u Maroku. Pritisnut bolešću, želio se vratiti u domovinu, ali ga je žestoka oluja bacila na Siciliju. Oko Duhova 1221. susreo se u Assisiju i sa svetim Franjom. Kao profesor teologije i glasoviti propovjednik djelovao je u raznim gradovima Italije i Francuske: Bologni, Padovi, Montpellieru, Toulouseu, Limogesu i drugdje. Njegov propovjednički križarski pohod ostavio je neizbrisive tragove. Poput Isusa obilazio je gradove, sela, uzvisine i ravnice, posvuda sijući sjeme vjere. Čeznuo je za mučeničkom krunom, propovijedi protiv krivovjeraca donijele su mu nadimak “malj heretika”, a kao mirotvorac nastojao je pomiriti zavađene i obnoviti zapušteni vjerski i ćudoredni život. U franjevačkom redu obnašao je mnoge dužnosti, među njima i službu provincijala. U svojim djelima, osobito u zbirkama propovijedi, iskazao se kao vrsni poznavatelj Svetog pisma, a njegovi govori odlikuju se izvanrednom toplinom, mističnim zanosom i štovanjem Majke Božje. Izričito je učio da je Marija dušom i tijelom uznesena na nebo. Pripisuju mu se mnoga čudesa i ukazanja. Preminuo je u Arcelli kraj Padove na današnji dan, 13. lipnja 1231.
Poznat je kao Padovanac jer je u tom gradu najživlja uspomena na njegov apostolski rad i u njemu je našao svoje posljednje počivalište. Njegov grob u veličanstvenoj bazilici cilj je neprestanih hodočašća. Svetim ga je 1232. proglasio papa Grgur IX, a crkvenim naučiteljem 1946. papa Pio XII. Rado ga prikazuju mnogi umjetnici, često s Djetetom Isusom (Donatello, de Ribera, Pasinelli, Bonvicino, Murillo i drugi). Zazivaju ga kod bolesti, traženja izgubljenih stvari, neplodnosti, gladi, amputacija udova, a zaštitnik je Portugala, Brazila, Padove, vjere u Presveti sakrament, američkih Indijanaca, bolesnika, neudatih djevojaka, trudnica, ribara, lađara, mornara, putnika, brodolomaca, turističkih vodiča, potlačenih, siromaha, staraca, svinjara, životinja, magaraca, konja, žetava, berbi, pošte te mnogih naselja, biskupija, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.
Molitva sv. Antuna
Gospodine Isuse,
pogledaj svoju baštinu,
koju si, da ne umre bez traga,
želio potvrditi za svoju djecu, svojom krvlju,
i daj joj da s povjerenjem naviješta Tvoju riječ.
Ne zapusti živote svojih siromaha
koje si ti spasio
i koji nemaju nikakve baštine,
osim samog Tebe.
Podupri ih Gospodine,
jer su to Tvoji siromasi.
Vodi ih, ne zapusti ih,
da ne bi bez Tebe ostavili pravi put,
već radije ih vodi sve do konca,
da bi, živeći u Tebi,
mogli dospjeti k svom cilju.
Amen.
Tekst: župa.jastrebarsko
Foto: Cathopic