Sveta Elizabeta i sveti Zaharija roditelji su svetog Ivana Krstitelja. Prema riječima svetog Luke „oboje bijahu pravedni pred Bogom, jer su živjeli besprijekorno prema svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim“. Zahvaljujući njima, po Lukinom evanđelju, dobili smo na dar i dva prekrasna hvalospjeva, „Magnificat“ i „Benedictus“. Elizabeta je potjecala iz svećeničkog plemena patrijarha Arona, a njezin suprug Zaharija bio je veliki svećenik. Živjeli su u vlastitoj kući u Ain Karimu, selu nedaleko Jeruzalema. Zašli su već u poodmakle godine, ali nisu imali djece. O događajima koji su uslijedili majstorski izvještava sveti Luka u svojem evanđelju. Zahariji se u hramu kao prvom čovjeku u evanđelju ukazao anđeo Gabrijel i najavio mu rođenje sina. Zaharija nije u to povjerovao pa je zanijemio sve do dana kada se zbio radosni događaj. Kad se navršilo šest mjeseci od Ivanovog začeća, anđeo Gabrijel je u Nazaretu najavio Djevici Mariji začeće Sina Božjega. Prema predaji Elizabetina majka Sobe i Marijina majka Ana bile su sestre. Kad je Marija doznala da je njezina rodica Elizabeta već u šestom mjesecu trudnoće, odmah se uputila u Zaharijinu i Elizabetinu kuću, „u gorski kraj, u Judin grad“. Čim je Elizabeta ugledala Mariju i čula njezin pozdrav, zaigralo je dijete u njezinoj utrobi i ona se napunila Duhom Svetim. Kliknula je glasno: „Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen je plod utrobe tvoje! Odakle meni ovo da majka Gospodina mojega dolazi k meni? Jer, čim glas pozdrava tvojega odjeknu u mojim ušima, od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od strane Gospodina!“
Kad je Elizabeta rodila sina, Zaharija je prema Gabrijelovom zahtjevu zatražio da se dječak nazove Ivan, progovorio je i hvalio Boga. Unatoč prvoj nevjerici, poslušao je i usvojio Božju poruku. Njegova duga šutnja pretvorila se u veliki proročki hvalospjev („Benedictus“, „Neka je hvaljen Gospodin, Bog Izraelov“). O Elizabeti i Zahariji nakon Ivanova rođenja Sveto pismo više ne govori. Za vrijeme općeg pokolja nevine djece u betlehemskom kraju i okolici, Elizabeta se prema predaji s malim Ivanom sklonila u jednu špilju. Za vrijeme opasnosti, anđeo je dokotrljao kamen na ulaz, a kad je opasnost prošla, kamen je uklonjen. Zaharija je prema predaji ubijen u hramu jer nije htio Herodu odati boravište svoga sina pa ga uvrštavaju među mučenike. Sveti Ivan Krstitelj rano je ostao bez roditelja. Pretpostavlja se da je brigu o Elizabetinom i Zaharijinom sinu vodila rođakinja, Blažena Djevica Marija, a kad je odrastao, povukao se u pustinju sve do dana svoga javnog očitovanja pred Izraelom. Sveta Elizabeta zaštitnica je trudnica i rodilja.
