Slaveći ove godine 33. obljetnicu kako je Majka Božja od Kamenitih vrata proglašena zaštitnicom grada Zagreba, želimo se prisjetiti kako je taj događaj izgledao 31. svibnja 1991. godine.
Izvještaj o ovom događaju nalazimo u tjedniku Glas Koncila (XXX (1991.) 23, str. 1 i 11).
„U svečanoj je procesiji čudotvorna slika Majke Božje Kamenitih vrata skinuta sa svoga oltara i donesena pred mnoštvo zagrebačkih vjernika na improvizirani oltar podno južne strane saborne crkve svetog Marka.
Na tom Trgu svetog Marka bilo je i buna i vojski i suđenja i smaknuća, bilo je političkih skupova, festivala. Bilo je i slavlja, ali nešto tako veličanstveno kao u petak 31. svibnja na blagdan Majke Božje Kamenitih vrata još ne bijaše. Deseci tisuća Zagrepčana, onih koji vole svoj grad, koji bdiju nad njegovom sudbinom koju s njim dijele, onih koji u nevoljama trče na Kamenita vrata zapaliti svijeću, onih koji su to činili prije fakultetskog ispita, prije teške operacije ili poroda, onih koji su izmolili ljubav, onih koji smatraju da su živi zahvaljujući Čudotvorki s Griča - svi oni su sa svojim predvodnikom kardinalom Franjom Kuharićem, pred čudotvornom slikom, ponavljali molitvu posvećujući Zagreb i Zagrepčane posebnoj zaštiti Majke Božje od Kamenitih vrata: ′Kraljice mira, budi trajna obrana Zagreba da ga ne uznemiruje bilo koji neprijatelj, da ga ne zavodi bilo koji protivnik istine i dobra, da ga ne snalazi bilo koja nesreća. Molimo za sve Zagrepčanke i Zagrepčane da im život bude spokojan, rad blagoslovljen, zajedništvo u miru sigurno′“ (...)
Kako je Majka Božja Kamenitih vrata proglašena zaštitnicom Grada Zagreba?
Isti članak u Glasu Koncila nastavlja: „Puk stiješnjen između Hrvatskog sabora, Banskih dvora, crkve sv. Marka i Popova tornja nije mogao skriti ganuće. U prvim redovima ispred oltara sjedili su gradonačelnik Boris Buzančić i predsjednik gradske vlade mr. Mladen Vedriš. Odjekivale su riječi iz tisuća grla u ′saborskom dvorištu′. Orilo se ′Rajska Djevo, kraljice Hrvata′ i ′Lijepa naša domovino′. Nakon dugih desetljeća opet su se na prozorima sabornice vidjeli ljudi (žene) da čine znak križa pred očima naroda.
Kardinal Kuharić posebno je naglasio da je za svečanost proglašenja Majke Božje od Kamenitih vrata ideja i molba potekla od zagrebačkog gradonačelnika Buzančića, a gradonačelnik je govoreći o ljepoti hrvatske slobode dodao: ′Uvjereni smo da su Zagrepčani svojim vrućim molitvama Nebeskoj Majci, to zasigurno izmolili′. (…)
Nešto tako veličanstveno na trgu staroga Griča, kao toga petka još ne bijaše. Možda je koji put i bilo toliko svijeta, jer Zagreb već 260 godina na Kamenitim vratima moli svoju zaštitu, ali sada, nakon posljednjih 50 godina to zvuči drukčije, to je povratak izgubljenih sinova i snova, te je povratak Noine golubice s maslinovom grančicom u kljunu, Zagreb je i službeno opet pronašao svoja ′Vrata nebeska′ i Majka Božja od Kamenitih vrata opet nam zasja kao ′Mundi melioris origo′ - Početak boljega svijeta.
Iz govora zagrebačkog gradonačelnika Borisa Buzančića
„Materijalističkom jednoumlju usprkos, pred slikom Gospe Kamenitih vrata, treperilo je u tami nikad ugašeno svjetlo vjere, ufanja i nade. Ono nam je nepogrešivo kazivalo put do pravde i slobode, do najuzvišenijih prava svakog ljudskog bića kao Božjeg stvora, prava na slobodno ispovijedanja svoje vjere i isticanja svoje nacionalnosti.
S tim mislima, dragi sugrađani, poželimo našem Zagrebu i našoj domovini Hrvatskoj mirnije, ljepše i sretnije dane pod sigurnom zaštitom naše Gospe Kamenitih vrata“.
Iz homilije kardinala Franje Kuharića
Svaka zapaljena svijeća u tom svetištu krije svoju tajnu. Tko ju je zapalio? Koju je bol htio izreći? Koju nadu izraziti? Koju zahvalnicu potvrditi? Muž ili žena, mladić ili starac, učen ili neuk, vjernik ili skeptik, idući u vrevi života zaustavio se na čas, preporučio se Majci, zapalio svijeću i izgubio se među prolaznicima idući za svojim poslom, noseći u duši svoju brigu.
Časne sestre, čuvarice svetišta, znaju da se tu znao zaustaviti i zapaliti svijeću i pokoji sabornik bivšeg Sabora.
To je svetište zato na poseban način svetište neuočljivog i tihog susreta pojedine osobe s Marijom. Tu nema mnoštva, ali molitva je prisutna, možemo kazati dan i noć; molitva skrivena u srcu; molitva kratka izrečena kao uzdah, vapaj ili kliktaj; molitva nečujna, ali upućena Srcu Majke koja s ljubavlju sluša tajne misli duše...
Svojom otvorenošću svetište Kamenitih vrata je znak sigurnosti i mira. Ne treba zatvarati vrata ako ljudi nose Boga u duši. Takav čovjek donosi mir i sigurnost drugima, ne ugrožava nikoga, zaštićuje potrebnoga. Pobožnici Marijini moraju biti takvi ljudi.
Kad bi svi ljudi prihvatili iz Marijinih ruku Spasitelja, sva bi vrata mogla biti Svetište neuočljivog susreta otvorena, svi zidovi čuvari razoreni, svi stražari uklonjeni, svi strahovi pred nasiljem, mržnjom i otimačinom ugašeni.
Vrata znače ulazak i izlazak; vrata znače odlazak i povratak; susret i rastanak u prolaznosti života, u mijenama vremena. Ali vrata su i simbol ulaska u život vječni: vrata nebeska kroz koja se ulazi u susret bez rastanka, u dan bez noći, u ljubav koja ne prestaje. I Bl. Djevicu Mariju Crkva naziva: ′Vrata nebeska′!“
vlč. Tomislav Hačko
Izvor: zg.nadbiskupija
