Danas slavimo svetu Uršulu (Ursulu), mučenicu. Prema legendama iz X. i XI. stoljeća bila je kraljevna, kći kršćanskoga britskoga kralja. Na povratku s hodačašća u Rimu, mučili su je i ubili Huni, vjerojatno godine 452. u Kölnu, zajedno s mnogobrojnim pratiljama. Kao godine njezine mučeničke smrti navode se i 238, 283, 383, 451. i 640. I o broju njezinih pratilja, također svetih mučenica, postoje prijeporni podaci, a kreću se od 11 do 11 tisuća (prema svemu sudeći prepisivač starog dokumenta je pojam „11 M“ pogrešno protumačio kao „11 tisuća“ umjesto „11 mučenica“). Iako su podaci o njoj raznoliki i nepouzdani, bila je izuzetno omiljena svetica u srednjem vijeku. Izvjesnost o postojanju i mučeništvu svete Uršule temelji se na natpisu iz IV. ili V. stoljeća što resi njezinu crkvu u Kölnu: "Klemacije, čovjek senatorskoga ranga došavši s Istoka potaknut božanskim nadahnućem - nanovo je sagradio ovu baziliku na svoj račun da bi ispunio zavjet na mjestu gdje su svete djevice prolile krv za Kristovo ime."
Kult svete Uršule iz Kölna, zasnovan na brojnim legendama, proširio se u Španjolsku, Italiju, Dansku i čitavu Europu. Po njoj su nazvane uršulinke (Red svete Uršule), katolički ženski red što ga je 1535. u talijanskom gradu Bresci osnovala sveta Angela Merici, a bavi se prije svega naobrazbom mladih katoličkih djevojaka i žena. Od 1703, kada su započele djelovati u Varaždinu, uršulinke su nazočne i u Hrvatskoj. Sveta Uršula je zaštitnica katoličkog odgoja i obrazovanja (naročito djevojačkog), odgojitelja, školske djece, studenata, siročadi, učiteljica, dobrih brakova, streličara, trgovaca suknom, svete smrti, Britanskih Djevičanskih otoka, Sveučilišta u Parizu, njemačkog grada Kölna i mnogih drugih naselja, župa, crkava, kapela, samostana, škola i vrtića po cijelom svijetu i u Hrvatskoj (Grabovac kod Čeminca u Baranji), a zajednice i samostani uršulinki uspješno djeluju i u hrvatskim krajevima (Varaždin, Zagreb-Vončinina, Zagreb-Gračani, Novi Zagreb-Utrine, Slavonski Brod, Rovinj, Zenica).
