Danas slavimo blagdan svetog Jurja mučenika (latinski Georgius), izuzetno omiljenog sveca u vjerničkom hrvatskom puku, s rekordnim brojem posvećenih župa i kapela. Njegov je život obavijen mnogim legendama, a rodio se između 275. i 285. u Lodu (grčko-latinski Lydda), u rimskoj Palestini (danas Izrael), a po nekima u Kapadociji (danas središnja Turska). Pobožni roditelji, kršćani, Geroncije, časnik iz Kapadocije i Polikronija iz Palestine, odgajali su ga u vjerskom duhu. Bio je visoki rimski časnik, tribun carske garde u Nikomediji. Mučen je i smaknut mačem za vrijeme Dioklecijanova progonstva kršćana na današnji dan, 23. travnja 303, u Nikomediji (danas İzmit, Turska). Radije je izgubio glavu i visoki položaj nego da žrtvuje poganskim bogovima i odrekne se Krista. Iako o njemu postoji malo pisanih podataka, već sredinom IV. stoljeća crkvu njemu u čast podigao je Konstantin Veliki. U Bizantu su ga nazivali „velikim mučenikom“, a za križarskih ratova bio je prototip idealnoga kršćanskog viteza i zaštitnik vitezova ratnika.
Od XIII. stoljeća slavi se kao zaštitnik Engleske, a za zaštitnika su ga uzeli mnogi gradovi (Barcelona, Genova, Ljubljana, naš Senj i mnogi drugi). Jedan je od najpopularnijih svetaca srednjeg vijeka, legende od VI. stoljeća proširuju teme o njegovom mučeništvu, od X. stoljeća često ga prikazuju na ratnim zastavama, a od XII. stoljeća uvodi se motiv njegove borbe sa zmajem. Prema toj legendi kopljem je ubio zmaja koji je živio u jezeru nedaleko Silene u Libiji, a hranio se ovcama i djevojkama. Nagradu koju je dobio od tamošnjeg kralja, Juraj je poklonio siromasima). Njegov lik često je prikazan na portalima katedrala (Ferrara, Bamberg, Chartres, Firenca) i bio je privlačan motiv mnogim umjetnicima (Rafael, Pisanello, Carpaccio). O njemu su napisani mnogi romansirani životopisi i proslavili su ga mnogi pjesnici i pisci prikazanja. Po njemu su prozvani brojni europski viteški redovi i odlikovanja. Zaštitnik je u opasnosti, a u ratarskim krajevima zaštitnik zemlje i usjeva.
U hrvatskim tradicijama Jurjevo je u prvom redu stočarska svetkovina. Tada se prvi put izgonila stoka na pašnjak okićena vijencima, koji su se po povratku bacali u staje. Priređivale su se konjske utrke, stoka se gonila preko zgarišta krijesova, a za stjecanje zdravlja preporučivalo se umivanje u vodi s cvijećem. Bio je uobičajen ophod jurjaša, pri čemu su dječaci i djevojčice, obilazeći selom, nosili i darivali svježe grančice pjevajući obredne pjesme, a u pratnji šutljivog sudionika, zakukuljenog u zelenilo (zeleni Juraj). Zazivaju ga kod herpesa, gube, kuge, osipa, kožnih i spolnih bolesti, a zaštitnik je domaćih životinja, konja, konjice, konjanika, konjičkih sportova, jahača, vitezova, križara, poljodjelaca, farmera, seoskih gazda, težaka, strijelaca, oružara, izviđača, muževa, mesara, gubavaca, viteških redova, palestinskih kršćana, sedlara, ovaca, ovčara, vojnika, Engleske, Kanade, Etiopije, Gruzije, Njemačke, Grčke, Litve, Malte, Portugala, Katalonije, Aragonije, Bugarske, Bavarske, Palestine, Kapadocije, brojnih biskupija, naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.
Tekst: župa sv. Nikole biskupa, Jastrebarsko
