Danas slavimo svetu Agnezu iz Montepulciana, talijansku dominikansku redovnicu. Rodila se oko 1268. kao Agnese Segni u selu Graccianu kod Montepulciana u južnoj Toscani. Kći plemićke obitelji, pobožna djevojčica, već je s 9 godina stupila među redovnice u Montepulcianu. Kad je njezina duhovna majka Margherita postala poglavarica samostana u Procenu (provincija Viterbo, Lazio), povela je sa sobom Agnezu. Ona je pokazivala izvanredne znakove svetosti pa je već s 15 godina uz privolu pape Nikole IV. izabrana za poglavaricu. Živjela je u svijetu molitve, u strogoj pokori, na kruhu i vodi, spavala na tlu, s kamenom kao jastukom. Uz nju su vezane mnoge legende i pripisuju joj se brojna čudesa (pored ostalog umnožavanje kruha), ozdravljenja, vizije i levitacije.
Glas o njoj širio se posvuda pa je došlo izaslanstvo iz Montepulciana, njezinog zavičaja i zamolilo je da se vrati u rodni kraj i tamo osnuje samostan. Agneza je u tome prepoznala Božji glas, vratila se oko 1298. u Montepulciano te započela s gradnjom crkve i samostana Santa Maria Novella. Izabrana je za poglavaricu novog dominikanskog samostana i ostala na tom položaju sve do svoje smrti, na današnji dan, 20. travnja 1317. Bila je obdarena mnogim izvanrednim sposobnostima, ali je uvijek ostala ponizna i jednostavna. Posebno ju je štovala još jedna velika dominikanka i mističarka, sveta Katarina Sijenska, koja je 1377. pohodila Montepulciano i pomolila se na Agnezinom grobu, nazvavši je “našom majkom, dičnom Agnezom”. Svetom ju je 1726. proglasio papa Benedikt XIII. Umjetnici ju često prikazuju s Djetetom Isusom, janjetom, ljiljanom i križem. Posvećene su joj mnoge župe i crkve.
Izvor: župa sv. Nikole biskupa, Jastrebarsko
Foto: By Joe Mabel, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=87468167
