Današnji blagdan posebno je drag svima onima koji se s radošću sjećaju zlatnih dana djetinjstva i uspavanki koje su im njihove mame i bake, očevi i djedovi, kazivali prije sna, a redovito bi završavale molitvicom Anđelu čuvaru. Anđeli su po židovsko-kršćanskom vjerovanju nadnaravna bestjelesna bića, savršenija od ljudi. Nalaze se uz Božje prijestolje i posreduju između Svevišnjeg i ljudi, koje po naredbi Božjoj čuvaju i čiji su „anđeli čuvari“. U likovnoj umjetnosti ranog kršćanstva prikazuju se kao mladići s krilima odjeveni u tuniku, u gotici se često vide s glazbenim instrumentima, sa svijećnjacima i kadionicama. U ranoj renesansi pojavljuju se s djevojačkim licem, a u visokoj renesansi i baroku slični su amoretima i puttima. Sveti Ivan Damašćanin piše o njima: „Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka“. A to „Svjetlo bez početka“ jest sam beskonačni Bog. Znanost o anđelima temelji se na Svetom pismu, a nalazimo ih i u Starom i u Novom zavjetu. Glavni svjedok njihovog postojanja, njihovog značaja i njihove službe anđela čuvara jest sam Krist Gospodin: »Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog« (Mt 18,10). Naš Anđeo čuvar može nam biti vjeran životni prijatelj. To dokazuju toliki primjeri iz života svetaca i pobožnih kršćana. Svaka, baš svaka duša ima svoga Anđela čuvara. Na nama je hoćemo li taj dar, što ga nebo pruža, prihvatiti ili ne. Vjerujemo li u svog anđela čuvara, pouzdajemo li se u njega? O njemu je pisano: »Bog anđelima svojim – dakle i mome anđelu čuvaru – zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim« (Ps 91,11). Dobar kršćanin s radošću i zahvalnošću prihvaća sve Božje darove, pa tako i anđela čuvara. Na blagdan svetih anđela čuvara prisjetimo se i ovog svetopisamskog teksta: »Vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sinom čovječjim« (Iv 1,51). Veliki švicarski teolog Hans Urs von Balthasar napisao je: »Prema Luki, anđeli se ukazuju iznad jaslica kao bljesak Gospodinova silaska i poslije uzašašća kao sjaj njegova uzlaska. Kod praznog su groba pak sjaj njegova uskrsnuća. Nakon napastovanja i pobjede nad demonskim silama prilaze da služe Isusu i posvjedoče njegovu pobjedu…« Anđeo je uz Isusa na Maslinskoj gori. On će kao konačni pobjednik opet doći s neba »sa svojim anđelima« (Mt 5,31). Koliko li dokaza o stvarnosti i važnosti svetih anđela u samoj Božjoj objavi!
Svetkovina Anđela čuvara slavi se već od XVI. stoljeća, papa Pavao V. uvrstio ju je u službeni kalendar 1608, a papa Leon XIII. proglasio ju je 1883. blagdanom od naročitog značaja. Anđeli čuvari zaštitnici su mnogih naselja, škola, župa, crkava i kapela po cijelom svijetu (spomenimo samo Los Angeles ili Kanjižu u Vojvodini) i Hrvatskoj (Savski Gaj u Novom Zagrebu, Zagreb-Bundek, Lun na Pagu). Čestitamo imendan svim Anđelkama, Anđelama, Anđama i Anđelkima, a kao mali dar im poklanjamo omiljenu, starinsku pjesmicu o Anđelu čuvaru: „Anđele čuvaru, mili, svojom snagom me zakrili. Prema Božjem obećanju, čuvaj mene noću, danju. Osobito pak me brani da mi dušu grijeh ne rani. A kad s ovog svijeta pođem, sretno da u nebo dođem. Da se ondje s tobom mogu, vječno klanjat dragom Bogu. Amen.“
župa sv. Nikole biskupa, Jastrebarsko
Foto: Cathopic
