Danas slavimo svetog Valentina, rimskog biskupa i mučenika iz III. stoljeća, zaštitnika zaljubljenih. O njemu nema mnogo povijesnih podataka, a ipak je omiljeni svetac u Božjem narodu. Bio je liječnik, svećenik i vjerojatno biskup u Rimu, glasovit po svojoj mudrosti i uzornom životu. Uživao je velik ugled i kod pogana i kod kršćana. Pripisuju mu se mnoga čudesna ozdravljenja. Zbog toga je uživao velik ugled i kod pogana i kod kršćana. Posebno se isticao pohađanjem mučenika u zatvoru i vjenčavanjem kršćanskih parova. Car Klaudije II. Gotski htio ga je osobno upoznati. Valentin je slutio što bi mu se nakon susreta s carem moglo dogoditi pa se zato molitvom spremio za mučeničku smrt. Na pitanje jednog suca što misli o rimskim bogovima, odgovorio je da su oni demoni. Cijela skupština skočila je na noge i tražila njegovu smrt. Car se prestrašio pobune i Valentina predao gradskom prefektu. U zatvoru je Valentin obratio tamničara jer je vratio vid njegovoj kćeri, u koju se po nekim legendama i zaljubio. Prefekt je Valentina dao išibati i kamenovati, a zatim naredio da mu odrube glavu. Dogodilo se to 269. na Flaminijskoj cesti, sjeverno od Rima.
Na njegovom grobu papa Julije I. sagradio je u IV. stoljeću baziliku. Od V. stoljeća slavi se njegov se blagdan (Valentinovo), a kasnije je povezan sa svetkovinom zaljubljenih, ponajviše zbog predaje po kojoj je potajno vjenčavao mlade parove. U nekim zemljama i hrvatskim krajevima raširena je legenda po kojoj se na Valentinovo žene ptice pa djeci na skrivenim mjestima u grmlju i na drveću ostavljaju ostatke svadbene hrane i pića. Svetog Valentina zazivaju kod padavice, nesvjestice i kuge, a zaštitnik je zaljubljenih, vjerenika, zaručnika, sretnih brakova, mladeži, pčelara, putnika, proizvođača i prodavača čestitki, ptica i ruža te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva.
