Reljef Bezgrešnog Srca Marijinog, izrađen od gipsa, postavljen iznad bračnog kreveta u kući mladog bračnog para, Angela Iannusa i Antonine Lucije Giusto, u talijanskom gradu Siracusi (Sicilija), plakao je ljudskim suzama od 29. kolovoza do 1. rujna 1953. U nedjelju, 30. kolovoza 1953, kinoamater Nicola Guarino snimio na film kako se oblikuju, teku i rastapaju te suze. Na zahtjev mjesnog župnika don Giuseppea Bruna, liječničko povjerenstvo, na čelu s doktorom Micheleom Cassolom, uzelo je 1. rujna u 11 sati više od jednog kubičnog centimetra te tekućine i obavilo mikroskopsku analizu. Znanost je utvrdila da se zaista radi o ljudskim suzama. Ubrzo je došlo do brojnih ozdravljenja i obraćenja. Sicilijanski episkopat, pod predsjedavanjem kardinala Ernesta Ruffinija, izrekao je 13. prosinca 1953. svoj sud: „Ne može se sumnjati u stvarnost tih suza… Neka takva manifestacija nebeske Majke potakne sve na spasonosnu pokoru i na življu pobožnost prema Bezgrešnom Srcu Marijinom“. Godinu dana kasnije papa Pio XII. zaključio je Marijanski kongres na Siciliji radio-porukom u kojoj je, pored ostalog, kazao: „Bez sumnje, Marija je u nebu zauvijek sretna i ne trpi ni boli ni žalosti, ali ona nije bezosjećajna, štoviše, uvijek gaji ljubav i sažaljenje prema ljudskom rodu kojem je bila dana za majku… Hoće li ljudi razumjeti tajanstveni govor ovih suza?“ Papa Ivan Pavao II. prigodom posvete svetišta Gospe od Suza u Siracusi, 6. studenog 1994, rekao je: „To su suze boli radi onih koji odbijaju ljubav Božju. To su suze molitve, molitve majke koja daje snagu svakoj drugoj molitvi, to su suze nade koje otapaju tvrdoću srdaca!“
U župi Bučje, blizu Pleternice, grada u Požeško-slavonskoj županiji, održavale su se 1954. misije pod vodstvom isusovca iz Zagreba Stjepana Müllera. Dok je razgovarao s nazočnim svećenicima, misionar je spomenuo i čudesni događaj u Siracusi. Tom razgovoru bio je prisutan i velečasni Ljudevit Petrak, župnik iz Pleternice. Zamolio je misionara za sliku Gospe od Suza i s njom u ruci uputio se u crkvu i klečeći u molitvi zatražio prosvjetljenje od Gospodina. Bilo je to teško vrijeme za pleterničku župu i njega osobno. Partizani su 3. prosinca 1944. do temelja srušili župnu crkvu svetog Nikole, a u noći od 11. na 12. svibnja 1945. ubijen je pred njegovim očima tadašnji pleternički župnik, velečasni Franjo Radović. Nakon rušenja crkve komunističke vlasti sprečavale su ponovnu izgradnju župne crkve, a župljani su se nedjeljom i blagdanom okupljali i slavili svetu misu na otvorenom. Razmišljajući o svemu tome, velečasni Petrak je odlučio uvesti pobožnosti Gospi od Suza kroz devet dana. Ostvario je to naredne godine, te je 23. kolovoza 1955. započela devetnica na temeljima razorene župne crkve, a posljednje večeri, 31. kolovoza, poslije svečanog euharistijskog slavlja, poveo je oko temelja procesiju s upaljenim svijećama. Devetnicu Gospi od Suza velečasni Ljudevit Petrak posvetio je duhovnoj obnovi župe, očuvanju vjere pred najezdom bezbožnog komunizma i dobivanju dozvole za ponovnu izgradnju župne crkve. Iz godine u godinu sve veći broj vjernika iz svih hrvatskih krajeva počeo je dolaziti u Pleternicu, usprkos sustavnom protivljenju ondašnjih vlasti. Žarka vjera naroda i ljubav prema Mariji učinili su da ostaci razorene crkve postanu mjesto molitve, naviještanja Božje riječi i slavljenja svetih otajstava. Mnogobrojni hodočasnici postigli su duhovno i tjelesno zdravlje po zagovoru Gospe od Suza. Ljudevit Petrak brižno je i s ljubavlju pedeset godina vodio pleterničku župu, a četrdeset godina pobožnosti Gospi od Suza, sve do 1994, kada je otišao u mirovinu. Njegovim nasljednikom imenovan je velečasni Antun Čorković koji je s velikim marom nastavio promicati pobožnosti, kasnije i kao rektor svetišta. Utemeljenjem Požeške biskupije, 1997, i zauzimanjem biskupa Antuna Škvorčevića hodočašća Gospi od Suza u Pleternici dobila su dodatno značenje. Godine 2005. svečano je proslavljena pedeseta obljetnica štovanja Gospe od Suza, a nadbiskup Siracuse Giuseppe Costanzo posjetio je 26. kolovoza 2005. Pleternicu i donio na poklon dio originalnih moći Gospe od Suza. Iste godine dekretom je i službeno uspostavljeno svetište Gospe od Suza u Peleternici. Svetkovine u Pleternici postale su dragom tradicijom i traju svake godine devet dana, od 23. kolovoza do 1. rujna. Gospi od Suza dolaze deseci tisuća hodočasnika sa svih strana Lijepe naše i inozemstva.
Gospu od Suza pobožno slave i bački Hrvati u Vojvodini. Slave ju svake godine, posljednje nedjelje u mjesecu kolovozu, u marijanskom svetištu na Bunariću (mađarski Szentkút), u subotičkom predgrađu Šandoru (Aleksandrovu), na obali Palićkog jezera. Obično se tim misnim slavljem, izuzetno značajnim za očuvanje nacionalnog identiteta Hrvata na sjeveru Vojvodine, obilježava i kraj žetvenih svečanosti bačkih Hrvata (Dužijanca). Prema predaji vjernički puk počeo je dolaziti na Bunarić, jer se pročulo da je jedna slijepa žena progledala, kad se umila na tamošnjem izvoru. Već 1893. tamo je postavljen križ, a 1996. sagrađena je kapela. Otkad je subotički biskup Matiša Zvekanović 1968. donio sliku Gospe od Suza iz Siracuse, proštenje na Bunariću održava se u njezinu čast.
