U nizu velikih i vjernicima dragih ljetnih marijanskih blagdana danas slavimo Blaženu Djevicu Mariju Kraljicu. Blagdan je uveo papa Pio XII. 1954. kao krunu proslave Marijanske godine i kao posljedicu nastojanja i prijedloga brojnih marioloških kongresa. Po svome uznesenju Marija je postala i kraljica neba i zemlje, a nauk o njezinom dostojanstvu kraljice izložio je Pio XII. u svojoj enciklici Ad caeli Reginam. Naslov "kraljice" posljedica je vjerničkog razmišljanja te posebno pučke pobožnosti. Marija je za pobožni puk ne samo "kraljica", već i "gospodarica", "vojvotkinja", pa čak i "carica", a u našem starom, prelijepom nazivu i "cesarica". Marija se kao Majka i službenica Gospodinova pokazala dostojnom takve časti. Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz njezina bogomajčinstva. Ako liturgija kaže "da Bogu služiti znači kraljevati", onda je Marija kao najodličnija Gospodinova službenica i iz toga razloga prava kraljica.
Zanimljivo je da je kršćanska pobožnost Marijin naslov kraljice često vezala uz pojam milosrđa, kako to svjedoči i lijepa, u srednjem vijeku nastala, molitva "Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa"! Ona označava vjeru u Marijinu dobrotu i spremnost da nas grešnike pred Gospodinom zagovara, da nam od njega izmoli oproštenje i milost. Marija se kao kraljica saginje nad našu ljudsku bijedu i pritječe joj u pomoć. Kada je, dakle, njezin Bog i Sin, kralj kraljeva, doveo Djevicu djevica uz slavlje anđela, radost arkanđela i klicanje neba, ispunjeno je proroštvo psalmista, koji govori Gospodinu: Kraljica ti zdesna stade, u odjeći pozlaćenoj, zaodjenuta izvezenim ruhom.
Hrvati su uvijek bili veliki štovatelji Blažene Djevice Marije i njoj su se uvijek obraćali u teškim vremenima i molili za pomoć. Zvali su je tijekom povijesti "fidelissima advocata Croatiae" (najvjernija odvjetnica Hrvatske) i "kraljica Hrvata". Spjevali su joj brojne pjesme koje se i danas rado pjevaju. Već kod prvih hrvatskih knezova i kraljeva isticalo se izvanredno poštovanje prema Presvetoj Bogorodici. U selu Biskupija kod Knina pronađen je Pralik Gospe Velikoga Zavjeta iz oko 1050. Kasnije su štovanje podržavali i širili osobitom revnošću pavlini, franjevci, dominikanci i isusovci. Uz pavline je vezan razvoj Marijinih svetišta u Remetama i Mariji Bistrici. Franjevci su podigli svetišta na Trsatu, u Sinju i Iloku. Dominikanci su posredno ili neposredno uveli u hrvatske obitelji moljenje svete krunice. Isusovci su odgojili mnoge mladiće i djevojke pomoću Marijinih kongregacija. Zagrebački nadbiskup Antun Bauer okrunio je 1935. u Mariji Bistrici čudotvorni kip Marijin i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Majku Božju kraljicom Hrvata. Blaženoj Djevici Mariji Kraljici posvećene su mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Remetinec-Blato kod Zagreba, Zagreb-Sljeme, Davor, Mursko Središće, Savska Ves kod Čakovca, Mala Subotica, Donji Pustakovec kod Donjeg Kraljevca, Mošanci kod Žakanja, Zemunik-Kraljica mira i Kraljica Hrvata, Grubine kod Podbablja-Kraljica Hrvata, Podbablje, Lug/Kuk-Širokovac kod Tomislavgrada-Kraljica Hrvata, Palić kod Subotice-Kraljica svijeta, Toronto-Kraljica Hrvata). Slavi se i časti i kao Kraljica mira (Zagreb-Gornja Dubrava, Granešinski Novaki kod Zagreba, Donja Reka kod Jastrebarskog, Dobri Zdenci kod Gornje Stubice, Marinec kod pregrade, Podrute kod Novog Marofa, Sisak, Zadar-Stanovi, Makarska, Međugorje, Donje Hrasno kod Neuma), Kraljica apostola (Zaprešić), Kraljica mučenika (Vukovar, Lasinja, Radun kod Kaštel Starog), Kraljica Neba i Zemlje (Ploče), Kraljica Neba (Polje Krapinsko) te posebno kao Kraljica svete Krunice (blagdan 7. listopada).
