Adam (hebrejski: čovjek; možda od ‘adāmāh: zemlja, zemljani), praotac je ljudskog roda kojeg je stvorio Bog i smjestio u Eden, raj zemaljski. Opće je ime za čovjeka ili ljudski rod, a koristi se i kao osobno ime za prvog čovjeka (Post 4,25–5,5; 1 Ljet 1,1). Kako je prema biblijskom opisu Bog oblikovao čovjeka iz zemlje, pučka etimologija povezuje te dvije riječi. Ime označuje bitak (zemljani) i upućuje na čovjekovu povezanost sa zemljom (zemlja). Tako i izraz »sin Adamov« označuje čovjeka kao zemaljskog stvora. Eva (hebrejski havvāh: život), u Bibliji je ime koje je prvi čovjek Adam dao prvoj ženi. Rebro od kojega je žena stvorena (Post 2,22) simbolizira jednakost i zajedništvo žene i muškarca. Eva je sinonim za ženu (»vječna Eva«, »Evine kćeri«). Pramajka čovječanstva rodila je Adamu tri sina: Kajina, Abela i Šeta (Post 4, 1-25). Adam i Eva živjeli su u zemaljskom raju, iz kojeg su istjerani zbog istočnog grijeha (prekršili su Božju zapovijed i jeli zabranjeno voće). Prema predaji, Adam je živio 930 godina. Adam i Eva česta su tema u apokrifnoj židovskoj književnosti.
Prema Novom zavjetu, svi ljudi potječu od istog čovjeka. Luka spominje Adama kad tumači Isusovo podrijetlo, a za Pavla je Adam pralik »Onoga koji će doći«, Krista. Kao praoca ljudskoga roda Adama štuju Židovi, kršćani i muslimani (Adem). Adamov je lik čest motiv u legendama, apokrifima, srednjovjekovnim prikazanjima i umjetničkom književnom stvaranju (John Milton, Friedrich Gottlieb Klopstock, Juraj Habdelić, Silvije Strahmir Kranjčević). Motiv stvaranja Adama i Prvi grijeh česti su u ranokršćanskom fresko-slikarstvu i na sarkofazima. U srednjovjekovnoj umjetnosti nastao je ciklus motiva „Izgon iz zemaljskog raja“, „Rad Adama i Eve“ i „Adamova smrt“. Adama i Evu naslikali su mnogi značajni umjetnici, među njima Masaccio, Michelangelo, Lucas Cranach stariji i Peter Paul Rubens. Likovi Adama i Eve krase mnoge crkvene portale (Marienkapelle u Würzburgu, katedrale u Bambergu, Orvietu i Trogiru -Radovanov portal). Motivi Adama i Eve česti su i u knjiškom slikarstvu od 5. stoljeća, osobito u srednjovjekovnim minijaturama.
O svetosti Adama i Eve najbolje nam govori Katekizam Katoličke Crkve citatom iz drevne homilije za Veliku subotu: „Velika tišina sad vlada na zemlji, velika tišina i velika samoća. Velika tišina jer Kralj spava. Zemlja je uzdrhtala i smirila se jer je Bog u tijelu zaspao i otišao probuditi one koji su spavali vjekovima (…). Ide tražiti Adama, našega praoca, izgubljenu ovcu. Želi sići da pohodi sve koji sjede u tmini i u sjeni smrti. Ide od njihove boli osloboditi Adama u okovima i Evu, zarobljenu s njime, on istodobno njihov Bog i njihov Sin (…). “Ja sam Bog tvoj, i zbog tebe postah tvojim Sinom. Ustani, ti što spavaš, jer te nisam stvorio da budeš ovdje okovan u boravištu mrtvih. Ustaj od mrtvih, ja sam život mrtvih.” (Katekizam Katoličke crkve 635). Tradicija Crkve nas uči da su nakon uskrsnuća i uzašašća Isusova sveti Adam i Eva ušli u raj zajedno s Kristom. U katoličkim kalendarima njihov je spomendan 24. prosinca. Zaštitnici su vrtlara i krojača.
Izvor: župa sv. Nikole biskupa - Jastrebarsko
Foto: By G.Garitan - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=36741935
