Sveti Emerik (Imre), mađarski kraljević, omiljeni je svetac u hrvatskom narodu, poznat pod hrvatskom inačicom imena Emerik - Mirko. Sin prvog ugarskog kralja, svetog Stjepana i Gisele Bavarske, rodio se oko 1000. ili 1007. u Székesfehérváru (Stolnom Biogradu). Otac je u njega polagao velike nade, a odgajao ga je između njegove 15. i 23. godine i sveti Gerard (Gellért) Sagredo, biskup Csanáda. Emerikov otac, sveti Stjepan (István), težio je da njegov sin postane primjerni vladar, promicatelj kršćanskih vrlina i zaštitnik općeg dobra. I doista, kraljević Emerik je bio uzoran i pobožan mladić, koji je svoju duboku vjeru iskazivao na svakom koraku, viteškim vladanjem, molitvom, pokorom i bdijenjem pred Presvetim.

Velika nada i uzdanica svoga naroda i mladoga ugarskog kraljevstva, nesretno je poginuo u lovu na divljeg vepra, 2. rujna 1031, vjerojatno u Hegyközszentimreu (danas Sântimreu, Rumunjska) ili u Veszprému. Papa Grgur VII. odredio je 1083. da se proglase svecima svi oni koji su Panoniju obratili na kršćansku vjeru, među njima i kralj Stjepan i princ Emerik. Njegov život i smrt te brojna čudesa i obraćenja koja mu se pripisuju, nepresušni su izvor mnogih životopisa, legendi i zapisa. Zaštitnik je mladeži, a posvećena su mu mnoga naselja, župe i crkve, posebno u Mađarskoj, ali i u mnogim drugim zemljama, među njima i u hrvatskim krajevima (Šestine kod Zagreba, Cvetković kod Jastrebarskog, Kozarac kod Čeminca, Oriovac, Kostel kod Pregrade, Imbriovec kod Đelekovca, Doroslovo kod Sombora, Bačko Petrovo Selo kod Bečeja). Jedan je od suzaštitnika zagrebačke katedrale.

Izvor: župa sv. Nikole biskupa

Foto: By Szilas - Own work, photo by Szilas, CC0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=40933468