Sveti Aleksej rođen u rimskoj plemićkoj obitelji. On je bio mlad, bogat i lijep mladić kad si je našao zaručnicu. Na sam dan vjenčanja ostavlja svoju netaknutu zaručnicu i odlazi na hodočašće u najpoznatija kršćanska svetišta. Odlučio se na taj neobičan korak iz žarke ljubavi prema Kristu. Imao je osjećaj da ga Bog potiče na takav potez.
Poslije 17 godina provedenih na hodočašćima, jedna slika Gospina izgovorila je njegovo ime u Edesi (Sirija). Budući da je Aleksej htio ostati i dalje nepoznat, ukrcao se na brod koji je plovio prema njegovoj domovini. Po dolasku u rimsku luku uputio se svome domu kao prosjak i stranac. Otac ga nije prepoznao, ali mu je ipak dao mjesto pod stubištem svoje kuće. Ni ostali članovi obitelji nisu ga prepoznali. On je tako proboravio još 17 godina pod stubištem vlastitoga doma. Sluge njegove obitelji su ga vrijeđali, a roditelji i zaručnica svakodnevno oplakivali i tugovali za njim.
Iz ljubavi prema Kristu on je sve to dragovoljno trpio. Kada je 17. srpnja 417. godine umro, sva crkvena zvona u Rimu zazvonila su sama od sebe. Roditelji su ga prepoznali i još jednom ga oplakali. Kod njega su našli i jedan spis u kojem točno opisuje svoj život i svoje duhovne pustolovine. Aleksej je svečano pokopan u rimskoj crkvi Sv. Bonifacija na brdu Aventinu. On je u srednjem vijeku bio veoma štovan svetac.
O njemu je obnovitelj kršćanskoga kazališta u XX. stoljeću Henri Gheon napisao dramu «Svetac pod stubama». Pius Parsch piše o njemu ovako: «Život nam ovoga sveca pokazuje izvanredan put i volju kojom se ljubi Krista. Pa ipak mu se možemo više diviti negoli ga nasljedovati. Unatoč tomu, on nam pokazuje do kakve junačke veličine može dovesti takva ljubav. Takvom ljubavlju prema Kristu želimo se i mi danas ispuniti…»
Preuzeto sa: sveci.net