Podatke o ovoj dvojici svetih milanskih mučenika zahvaljujemo Paulinu, životopiscu sv. Ambrozija, koji kao očevidac pripovijeda da je taj slavni milanski biskup nakon smrti cara Teodozija, tj. g. 395. pronašao mučenička tjelesa u dva groba izvan grada. Najprije bi pronađeno tijelo sv. Nazarija, nakvašeno krvlju, »a bila je tako svježa kao da je upravo taj dan bila prolivena. I glava istoga, što je od bezbožnih bila odsječena, čitava i netaknuta s kosom i bradom…« A odmah zatim sv. Ambrozije po nekom nadahnuću u susjednom grobu otkri i tijelo svetog mučenika Celza.
Iz Paulinova pripovijedanja i natpisa što potječe od svetog Ambrozija te iz natpisa što ga u X. stoljeću postavi biskup Landulf, podigavši kraj groba sv. Celza samostan, očevidno proizlazi, iako bijahu pronađena tjelesa obojice mučenika, bilo je preneseno u grad samo tijelo sv. Nazarija te položeno u baziliku svetih apostola. Tu je baziliku još g. 385. posvetio sv. Ambrozije, a kasnije bi posvećena sv. Nazariju. Tijelo je sv. Celza ostalo na istom mjestu sve dok ga biskup Landulf nije prenio.
O životu tih mučenika ne može se pouzdano znati ništa. Legenda, koja se oko njih kasnije splela, nema nikakve povijesne vrijednosti. Jedino što o njima pouzdano znamo jest njihov kult u Milanu. Sam sv. Ambrozije poslao je jednu relikviju sv. Nazarija u Nolu, tamošnjem biskupu sv. Paulinu. Za mučenikove relikvije otimale su se i druge mjesne crkve u Italiji, Galiji, Španjolskoj, Africi pa čak i Carigradu. U gradovima koji su dobili dio mučenikovih relikvija (obojice mučenika) podignute su im u čast lijepe crkve.
Ikonografija na području milanske nadbiskupije sv. Nazarija prikazuje uvijek kao starijeg, s bradom, a Celza kao mladića. Često su prikazani u rimskim vojnim odorama s mačem u ruci, kojim bijahu pogubljeni, i s palmom, znakom svoga mučeništva.
»Reci mi s kim se družiš, pa ću ti reći kakav si« – kaže narodna poslovica. Ako se u svome životu svaki dan družimo sa svecima čitajući njihove životopise, ako s njima u molitvi saobraćamo, onda će od tih heroja ljubavi prema Kristu nešto prijeći i na nas, bit ćemo zahvaćeni istim duhom koji je i njih prožimao. Sv. Ambrozije, i sam velik svetac, rado je zalazio na grobove mučenika i ondje molio. Štoviše, on je tragao za njihovim grobovima pa je tako otkrio tjelesa svetih mučenika Gervazija i Protazija te ovih dvojice mučenika što ih s časnom milanskom crkvom danas slavimo. Kao kršćani sugrađani smo tolikih svetih. Oni nas svakodnevno pozivaju da po njihovu primjeru živimo dostojno svoga kršćanskoga poziva.
Tekst: zupa.jastrebarsko
Foto: By Laurom - Own work, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=6920291