Sveti Annibale Maria di Francia, talijanski svećenik, utemeljitelj rogacionista, rođen je 5. srpnja 1851. u talijanskom gradu Messini (sjeveroistočna Sicilija), kao treće od četvero djece Francesca dei marchesi di Santa Caterina dello Ionio, papinskog vicekonzula, počasnog kapetana kraljevske mornarice i njegove supruge Anne Toscano dei marchesi di Montanaro. U ranom djetinjstvu ostao je bez oca i od malih nogu u sebi nosio iskrenu pobožnost prema euharistiji i Blaženoj Djevici Mariji. Školovao se od sedme godine u cistercitskom kolegiju svetog Nikole u Messini, u kojem je predavao njegov stric, cistercitski redovnik Raffaele di Francia. Jedan od njegovih učitelja bio je poznati sicilijanski pjesnik Felice Bisazza. Sa sedamnaest godina Annibale se opredijelio za duhovno zvanje, a za svećenika je zaređen 16. ožujka 1878. Nakon razgovora sa svojim biskupom Giuseppeom Guarinom otišao je živjeti u „geto“, u najsiromašnije područje Messine, u četvrt Avignone. Sve svoje snage usmjerio je u korist nevoljnika i siromaha. Svojim misionarskim duhom želio je zagrliti svu siročad i sve siromahe Messine i svijeta. Na poticaj svetog Ivana Bosca otvorio je večernju školu za dječake i dnevni vrtić za djevojčice od pet do osam godina. Osnovao je 1882. prvo sirotište i nazvao ga po svetom Antunu Padovanskom, nakon toga i mnoga druga, poznata pod nazivom „Antonijanska sirotišta“ („Orfanotrofi Antoniani“). Njemu nije bilo važno da djeca u njegovim ustanovama dobiju samo hranu nego moralni i vjerski odgoj.
Kako bi ostvario svoje ideale, otac di Francia utemeljio je dvije kongregacije. Osnovao je 1887. Kćeri Božanske revnosti (Figle del Divino Zelo), a 16. svibnja 1897. družbu Rogacionista Srca Isusovog (Rogazionisti del Cuore di Gesù), za laike i svećenike. Riječ „rogacionist“ potječe od latinskog „rogare“ što znači „moliti“. Duhovnost te družbe usmjerena je na riječi Isusa Krista u evanđeljima: „Žetva je bogata, ali poslenika malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju.“ Otac Annibale bio je baš taj radnik i svećenik iz evanđelja. Apostol molitve za duhovna zvanja, otac siromaha i siročadi, pokrenuo je 1908. mjesečnik „Bog i bližnji“ („Dio e il Prossimo“), koji je dosegao nakladu od pola milijuna primjeraka, s vjernim čitateljima na pet kontinenata. Već su ga za života smatrali svecem. Preminuo je 1. lipnja 1927. u Messini, a pokopan je u svojem svetištu, crkvi svetog Antuna u Messini. Kad je umro, ljudi su govorili: „Usnuo je svetac!“ Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 7. listopada 1990, a svetim 16. svibnja 2004. Njegove kongregacije djeluju i danas diljem svijeta, na pet kontinenata (Europa, Južna i Sjeverna Amerika, Afrika, Azija, Oceanija), te slijede ideje svojeg osnivača u brojnim školama i sirotištima, vodeći brigu o siromasima, nemoćnima, gluhim i nijemim osobama, trudnim djevojkama i samohranim majkama. Družba rogacionista imala je godine 2008. 70 kuća, 420 članova, od toga 278 svećenika, a družba Kćeri Božanske revnosti imala je godine 2005. 604 redovnice u 74 kuća. Sveti Annibale Maria di Francia zaštitnik je siročadi, siromaha, sirotišta i grada Messine. Njegov mlađi brat, svećenik Francesco Maria di Francia (1853-1913), osnivač družbe Kapucinki Presvetog Srca Isusovog, proglašen je 2019. časnim slugom Božjim.
Tekst: zupa.jastrebarsko
Photo: By Judgefloro - Own work, Public Domain, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=32169704
