Sveta Eufrosina iz Polocka, bjeloruska kneginja, redovnica, rođena je oko 1110. u Polocku na rijeci Zapadnoj Dvini (Vitebska oblast, sjeverna Bjelorusija), u kneževskoj obitelji, kao Predslava, kći kneza Svjatoslava i unuka kneza Vseslava. Kad su je roditelji htjeli zaručiti, pobjegla je s 12 godina u ženski samostan svete Sofije, u kojem je poglavarica bila njezina tetka. Zaredila se i uzela ime Eufrosina. Najprije je živjela kao pustinjakinja u jednoj ćeliji blizu katedrale svete Sofije. Bavila se prepisivanjem svetih knjiga, što je bio vrlo naporan i dugotrajan proces. Zarađeni novac darivala je siromasima. Biskup Polocka Elias povjerio je 1128. Eufrosini osnivanje ženskog samostana u Selcu, na mjestu gdje se nalazila stara rezidencija polockih biskupa. Prema legendi tri puta joj se javio anđeo Gospodnji i pokazao joj gdje će ustrojiti samostan Svetog Spasa. Za njom je u samostan došla i njezina sestra Gordislava (redovničko ime Evdokija) te mnoge druge djevojke plemenitog roda. Eufrosinina sestrična Zvenislava donijela je u samostan sve svoje blago, haljine i drago kamenje. Eufrosina je i nju zaredila i dala joj redovničko ime Evpraksija. U samostanu Svetog Spasa redovnice su prepisivale knjige, pjevale, šivale i bavile se ručnim radom. Taj samostan, opremljen bogatom knjižnicom, bio je živo kulturno središte.
Eufrosina je dala sagraditi dvije crkve, a jedna od njih, crkva Preobraženja Gospodnjeg, sagrađena 1161. u Selcu, danas dio samostana svete Eufrosine, smatra se najljepšim primjerom rane bjeloruske arhitekture. Utemeljila je oko 1160. i muški samostan te crkvu posvećen Svetoj Bogorodici. Hodočastila je u Carigrad, gdje su je svečano dočekali car Manuel I. i patrijarh Mihael III. Žarko je željela umrijeti u Jeruzalemu i molila je na tu nakanu. I zaista, kad je nakon Carigrada posjetila Jeruzalem, tamo je 1173. preminula u samostanu Mar Saba. Pokopana je u samostanu svetog Teodozija, a od 1910. njezine relikvije počivaju u samostanu svete Eufrosine, u njezinom rodnom Polocku. Omiljena svetica u bjeloruskom narodu, zaštitnica je Bjelorusije i grada Polocka. Svetom ju je proglasio 1984. papa Ivan Pavao II. Časte je i istočne i zapadne Crkve, i katolici i pravoslavci. Posvećene su joj brojne crkve u Bjelorusiji i diljem svijeta. Junakinja je mnogih djela bjeloruskih književnika, pjesnika i slikara. Glasovit je Eufrosinin križ, remek-djelo majstora Lazara Bogše (križ od čempresa ukrašen zlatom, draguljima i emajlom), nastalo 1161. po Eufrosininoj narudžbi. Taj križ, jedan od nacionalnih simbola Bjelorusije, nažalost je nestao 1941, a postoje različite verzije o tome tko ga je ugrabio (Nijemci ili Sovjeti). Repliku Eufrosininog križa izradio je 1997. majstor Nikolaj Kuzmič iz Bresta i ona je sada izložena u katedrali u Polocku.
Tekst: zupa.jastrebarsko
Photo: Di Alexey Kuzmich, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=32218187
