Danas slavimo blaženu Ozanu Kotorsku, dominikansku isposnicu iz Boke Kotorske, „zaljeva hrvatskih svetaca“. Rodila se 25. studenoga 1493. kao Katarina Kosić u crnogorskom selu Relezi kod Podgorice, u siromašnoj pravoslavnoj obitelji stočara koji su imali tek malo stado ovaca. U djetinjstvu je mnogo molila i kao pastirica doživjela vizije Djeteta Isusa, a potom i Raspetoga. Majka joj je ispunila vruću želju i 1507, nakon očeve smrti, dozvolila joj da ode u Kotor. Tamo je primljena u kuću plemenitog građanina Aleksandra Buća, a njegova dobra i pobožna žena postala je Katarini druga majka. Djevojka se obratila na katoličku vjeru i primila svete sakramente. Uz žarku vjeru i izvanrednu pobožnost osjećala je veliku ljubav prema siromasima. Imala je osjetljivo srce za patnje nevoljnika i pomagala im na sve moguće načine. Jednog petka čula je potresnu propovijed kako su Isusa uhvatili i mučili. Te su riječi duboko ganule njezinu dušu pa je odlučila da će za ljubav Kristu postati isposnica („zazidana djevica“). Pod duhovnim vodstvom franjevca Tome Grubonje i na savjet dominikanskog provincijala Vinka Buća, koji će kasnije biti njezin ispovjednik, Katarina je godine 1514. dobila dopuštenje od kotorskog biskupa Tripuna Bizantija da smije živjeti kao "zazidana djevica". U međuvremenu je postala dominikanska trećoredica i dobila ime Ozana, u počast blaženoj Ozani, dominikanki iz Mantove. Provela je 7 godina u ćeliji uz kapelu svetog Bartola, a zatim se preselila u isposnicu uz crkvu svetog Pavla. Tamo je kasnije nastao i dominikanski samostan, u kojem su pobožne bokeljske djevojke pod Ozaninim vodstvom provodile pokornički život. U svom dragovoljnom zatvoru Ozana je provela više od 50 godina, u njemu molila, razmatrala, vezla, činila pokoru i doživjela mnoge vizije. U Kotoru i Boki Ozanu su izuzetno cijenili i preporučivali se u njene molitve. Prema predaji spasila je 1539. svojim molitvama grad od turskog osvajanja, a kasnije i od kuge. Preminula je na glasu svetosti na današnji dan, 27. travnja 1565, u Kotoru.
Veličanstveni sprovod vodio je kotorski biskup Luka Bisanti, a Ozanino tijelo nošeno je glavnim gradskim ulicama i položeno u crkvu svetog Pavla. Odmah su je počeli štovati kao sveticu, a to se štovanje proširilo i po Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj. Blaženom ju je 1927. proglasio papa Pio XI. i tada istaknuo žudnju za jedinstvom istočnoga i zapadnoga kršćanstva. Njezine relikvije se od 1806. štuju u kotorskoj crkvi svete Marije od Rijeke-Koleđata, koju vjernici od milja nazivaju i crkvom blažene Ozane. Hrvatski kipar Antun Augustinčić napravio je sarkofag, u kojem se od 1963. nalazi Ozanino tijelo. Ozana Kotorska ostaje trajni putokaz i zagovornica preporoda vjere te posebno utvrđivanja crkvene sloge u Crnoj Gori i Boki kotorskoj, ali i suživota, dijaloga i tolerancije između hrvatskog i crnogorskog naroda. Zaštitnica je Kotora i kotorske biskupije, a u splitskoj metropoliji proglašena je zaštitnicom ekumenizma.
Tekst: zupa.jastrebarsko
Foto: Sestre dominikanke - Kongregacija svetih anđela čuvara
