Verona, grad na rijeci Adige u sjevernoj Italiji, može se ponositi bogatom povijesnom, kulturnom i vjerskom tradicijom. O njezinoj slavnoj prošlosti govori još i danas sačuvan rimski amfiteatar, romanička katedrala, gradska vijećnica i drugi brojni arhitektonski spomenici kasnijih razdoblja. Biskupija u Veroni seže čak u III. stoljeće. U nizu njezinih biskupa zauzima odlično mjesto sv. Zenon. On je bio osmi po redu biskup, a od VIII. stoljeća je i glavni zaštitnik grada i biskupije Verone.Da bismo s nekom sigurnošću utvrdili vrijeme biskupovanja i smrti sv. Zenona, možemo se pozvati na jedno pismo svetog Ambrozija, milanskog biskupa, koje datira iz godine 386. U tom pismu on naziva našeg sveca biskupom "svete uspomene". Iz sadržaja se pisma dade zaključiti da je sv. Zenon umro negdje oko godine 372. Kao smrtni dan uzima se 12. travnja.Po svemu izgleda da sv. Zenon nije bio rodom iz Verone ni iz Italije, već iz Afrike. To se dade zaključiti iz jednoga od njegovih govora, izrečenih u čast mučenika Arkadija, koji je poginuo za vrijeme Dioklecijanova progonstva u Cezareji u Mauritaniji. Do istog se zaključka dolazi i iz stila ostalih njegovih govora, njihovih izvora i svečeve kulture. Sve to odiše dahom afričkih pisaca: Apuleja, Tertulijana, Ciprijana i Laktancija.Govori sv. Zenona odličan su i pouzdan izvor iz kojeg možemo crpsti dragocjene podatke o njegovoj pastoralnoj djelatnosti i o njegovim biskupskim vrlinama. Svečevi govori različite su dužine, a obrađuju i različita pitanja. U njima je često riječ o arijanskim zabludama, o pravom nauku o Presv. Trojstvu, no uz dogmatski nauk obiluju i moralnim pobudama. Velik dio govorâ posvećen je liturgiji, osobito dijeljenju sakramenta krštenja i slavljenja Euharistije, a sadrže i mnoge dragocjene podatke koji obogaćuju kršćansku arheologiju. Tako iz njih saznajemo da je on u Veroni sagradio prvu crkvu, da je njegovim propovijedima pribivao velik broj vjernika obraćenika s poganstva, da je bio vrlo oprezan i razborit u pripuštanju obraćenika sakramentu krštenja i da je pripuštao samo one koji su bili vrlo dobro poučeni, pripremljeni i koji su na ispitu pokazali dostatno znanje. U tome nam može služiti za uzor. Primanje sakramenata traži doličnu pripravu. Ono se ni po koju cijenu ne smije svesti na puki običaj.Sveti biskup Zenon mnogo je revnovao oko pridizanja klera i puka u vjeri i kršćanskom životu. To je činio ne samo riječima već još više životom i djelima. Davao je odličan primjer u kršćanskim krepostima, a osobito u ljubavi, poniznosti, siromaštvu te darežljivosti prema siromasima i potrebnima.
Zaključimo ovaj kratki prikaz o svetom Zenonu odsječkom iz njegovih Rasprava, koji je ušao i u Časoslov Božjega naroda! Svetac u njemu raspravlja o Jobu kao praliku Krista:"Draga braćo, koliko možemo shvatiti, Job je pralik Krista. Tu nam istinu potvrđuje samo uspoređenje: Bog naziva Joba pravednikom. Krist je sama pravednost iz čijeg će izvora uživati svi koji su blaženi; a o Njemu je rečeno: Izići će vam sunce pravde. Job je nazvan istinitim. A sama istina Gospodin, u Evanđelju kaže: Ja sam put i istina.Job je bio bogat. A što je bogatije od Gospodina, jer Njemu pripadaju svi bogati sluge, Njegov je sav krug zemaljski, Njegova je sva priroda, kako to lijepo kaže preblaženi David: Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive. \avao je tri puta kušao Joba. Slično, kako nas evanđelist izvještava, đavao je tri puta pokušao napastovati Gospodina. Job je izgubio sve blago koje je imao. I Gospodin je iz ljubavi prema nama zanemario svoja nebeska dobra i postao siromašnim da nas učini bogatima. Zlokobni je đavao poubijao Jobove sinove. I Gospodnje proročke sinove ludi farizejski narod ubija. Job je bio sav u čirevima. I Gospodin uzevši tijelo čitavog ljudskog roda bio je okaljan ljagom grijeha.Joba je njegova žena poticala da griješi. I Gospodina je sinagoga silila da ide za pokvarenošću starješina. Prijatelji su Joba prezreli. I Gospodina su napustili Njegovi svećenici, Njegovi štovatelji. Job je sjedio u gnoju punom crvi. I Gospodin se kretao u pravom izmetu, u blatu ovoga svijeta među zločincima i požudnicima koji su pravi crvi. Job je ponovo zadobio zdravlje i vraćene su mu sve povlastice. Gospodin, uskrsnuvši, nije onima koji u Njega vjeruju vratio samo zdravlje već i besmrtnost i postao je gospodarom svekolike vasione, kao što je i sam zasvjedočio: Sve mi je predao moj Otac. Job je kasnije imao i sinove. I sam je Gospodin nakon proroka Sebi sazdao svete apostole. Job je blažen počinuo u miru. I Gospodin ostaje blagoslovljen odvijeka dovijeka i u vijeke."Kad sveti Zenon kaže da je Gospodin "bio okaljan ljagom grijeha", time nipošto ne želi reći da je sagriješio, već da je na se uzeo sve naše ljudske grijehe. A to je bilo zato da za njih Sebe prikaže Ocu kao žrtvu zadovoljštine i tako nas od grijeha i smrti spasi.
Tekst: sveci.net