Radio Marija Hrvatska - Blaženi Karlo Acutis

12. listopada Blaženi Carlo Acutis

Karlo Acutis, ili kako ga nazivaju web-misionar, svetac u trapericama, cyber svetac, Božji influencer, živio je sve do nedavno u Italiji i još k tome tako blizu naše hrvatske domovine. Svetac mladih ali sigurno i zagovaratelj nas majki koje željno moleći Boga tražimo da nam djeca izađu na pravi put. Pa kako je taj pravi i jedini ispravni put našao naš Karlo? O tome evo ukratko u redcima koji slijede.

Rođen u Londonu, odrastao u Milanu

Karlo je rođen 3. svibnja 1991. u Londonu u kojem su tada radili njegovi roditelji, inače Talijani; otac Andrea i majka Antonia vratili su se u Milano dok je Karlo bio još malen. Karlo je bio jedan sasvim običan i normalan dječak, išao je u školu, družio se sa svojim vršnjacima, bavio se sportom, vozio bicikl, volio je igrice a posebno se razumio u računala. Nakon nižeg školovanja, nastavio je školu u gimnaziji „Leone XIII.“ koju vode isusovci u Milanu.
1 KA
Početak Karlova duhovnog rasta

Bio je sin jedinac u katoličkoj obitelji, ali koja svoju vjeru uopće nije prakticirala. Njegova majka, porijeklom iz jedne liberalne obitelji, prije Karlova rođenja samo je tri puta bila u crkvi na misi i to: za prvu pričest, krizmu i na vjenčanju tako da djetetu nije mogla u početku dati nikakav vjerski odgoj. Međutim zahvaljujući dadilji Beati, koja je bila Poljakinja i dobra vjernica mali Karlo ipak je dobivao neku vjersku poduku. Ona ga je čuvala dok su živjeli u Londonu prve četiri godine njegova života. Upravo ga je ona prvi puta odvela na svetu misu. Svojim načinom života, molitvama i načinom na koji je provodila vrijeme s njim usadila mu je prvo sjeme vjere koje je uz pomoć Božje milosti urodilo predivnim plodom.
Međutim u Karlu je već postojala neka prirodna predispozicija za vjeru. U dobi od 3 i pol godine tražio je majku da uđu u crkvu kako bi pozdravio Isusa, a u milanskim parkovima brao je cvijeće i nosio Gospi pred njezin kip. Zaželio je da može ići na Prvu sv. Pričest već sa 7 umjesto s 10 godina kako je i u Italiji običaj. Ovo je dopuštenje morao dati čak i mjesni biskup što je rado učinio jer se uvjerio, nakon razgovora s malim Karlom, da je dijete potpuno spremno da primi sv. Pričesti u tako ranoj dobi.

Kako je rastao tako je rasla i njegova pobožnost. Osim Euharistije Karlo je bio veoma pobožan prema Blaženoj Djevici Mariji te bi običavao govoriti: „Gospodin Isus utjelovio se odabirući za majku siromašnu djevojku od samo petnaest godina i siromašna stolara kao zakonskoga oca. Kad se rodio, doživio je samo odbijanje ljudi i onda mu je, na kraju, netko našao štalicu. Isus ovime pokazuje da je izabrao siromaštvo a ne raskoš.“
Karlo je inače bio iz dobrostojeće obitelji, ali nikada to nije pokazivao niti to isticao. Poznato je kako je kao dječak pomagao beskućnicima i pomagao im od svoga džeparca. Smatrao je da plemićke titule ili bogatstvo nisu bitni. „Ono što je bitno u životu jest plemenitost duše, tj. način na koji voliš Boga i svojega bližnjega. Svi su ljudi Božja stvorenja“ – običavao bi govoriti.

2 KA

Karlo i računala

Još prije beatifikacije Papa Franjo predstavio je Karla u svome pismu mladima, kao primjer života u svetosti u doba interneta kada je mladim dušama sve tamo pripremljeno da bi griješili i pogriješili. Karlo, premda je bio veliki stručnjak u računalima, snažno se odupro njegovim negativnim zavodljivostima i pokazao kako se i računala i Internet mogu koristiti u dobre, apostolske svrhe. Karlo je s 15 godina bio pravi informatički genijalac, uvijek je pomagao svojim prijateljima koji su imali problema s radom na računalu. Smišljao je programe i sam montirao filmove, vodio je internetske stranice te uređivao i grafički oblikovao školske časopise.

Za vrijeme Međunarodnog susreta u Riminiju 2002. godine, Karlo je, vidjevši jednu sličnu izložbu, dobio nadahnuće da napravi izložbu o euharistijskim čudesima koje je priznala Crkva. Ima je tada tek 11 godina. To njegovo remek djelo koje je najvrijednije što nam je ostavio jest vidljivo na web stranici www.miracolieucaristici.org . Na tome pothvatu Karlo je radio uz pomoć svojih roditelja više od dvije godine. Na toj izložbi prikazano je oko 140 euharistijskih čudesa iz cijeloga svijeta koje je Katolička Crkva priznala. Među njima se nalazi i euharistijsko čudo iz Ludbrega o kojemu je hrvatski isusovac pater Božidar Nagy poslao Karlu potrebnu dokumentaciju pa je Karlo i to naše hrvatsko čudo uvrstio među ostala. Dapače, svjedoči njegova majka da je Karlo želio hodočastiti u Ludbreg i sam vidjeti relikvije toga čuda, ali nije dospio ostvariti tu svoju želju jer ga je već za godinu dana Bog pozvao k sebi. Od kada je izložba otvorena ona putuje po svijetu. U Sjedinjenim Državama Amerike ova Karlova izložba je postavljena u 10.000 župa.

3 KA
Karlov vjerski život

Bio je vrlo blage naravi, ponizan, jednostavan i toliko dobar da je prihvaćao svakoga čovjeka. Često je dovodio kući djecu s kojom se nitko nije htio družiti. Djevojčicama s kojima je išao u školu uvijek je napominjao da moraju poštovati svoje tijelo, a prijateljima da vladaju sobom kada su na internetu, da ne upadnu u zamku pornografije. Otac Roberto Gazzaniga, školski duhovnik gimnazije koju je Karlo pohađao kaže da se Karlo hrabro suočavao s temama poput predbračne čistoće, o obiteljima koje su pogođene rastavom i pobačajima i uvijek je branio katolička moralna načela i nauk Crkve po tim pitanjima.

S trinaest godina je na molbu župnika postao pomoćni kateheta u pripremi mladih za krizmu. Osobito je štovao Djevicu Mariju koju je nazivao „jedinom ženom svojega života“. Uvijek je stavljao Boga na prvo mjesto i otuda potječe ta predivna čista osobnost ovoga Božjeg miljenika. I zbog toga je mogao biti primjer krizmanicima i svim prijateljima i starijima koji su se nalazili u njegovoj blizini. Djeca u toj dobi su u opasnosti da se priklone grijehu, eksperimentiranju sa svojim tijelom i neurednim tjelesnim nagnućima, no Karlo je imao predivne duhovne stupove koji se ne mogu samo tako srušiti.
Svaki dan je molio krunicu koju je smatrao „najkraćim ljestvama do neba“. Išao je gotovo svaki dan na sv. misu i sv. Pričest i svaki dan je obavljao i adoraciju pred Presv. Sakramentom. Karlo bi običavao govoriti: „Život je uistinu lijep, samo ako se uspije Boga staviti na prvo mjesto.“
Karlo nije bio zatvoren u svoje pobožnosti niti je imao problema u odnosima s ljudima ili s upoznavanjem novih ljudi. Prijatelji su ga jako voljeli i svi su se divili njegovu duhovnom rastu, od roditelja, obitelji, duhovnika u njegovoj katoličkoj školi do njegova župnika.
Njegova najpoznatija rečenica je: „Euharistija je moja autocesta prema nebu“- Kada bi primio pričest jednostavno bi rekao: „Isuse samo se smjesti u mome srcu, kao da si u svojoj kući.“ Pričest ga je oduševljavala i nije mogao vjerovati da se netko ne osjeća tako nakon pričesti. Govorio je: „Mnogi ljudi, po mojem mišljenju uistinu ne razumiju do kraja vrijednost mise jer kada bi mogli pojmiti veliko blago koje nam je Gospodin dao, darivajući se kao hrana i piće u svetoj hostiji, svaki dan bi išli u crkvu.“ Želio je biti Kristovim učenikom, a posebno je volio apostola Ivana koji je na posljednjoj večeri naslonio glavu na Kristovo srce i postao jednim od začetnika pobožnosti Srcu Isusovu; svima bi običavao govoriti da smo pozvani biti poput Ivana.

4 KA

Asiz

Posebno je volio i štovao svetog Franju kao i svetog Antuna; bio je zanesen Asizom ali i svetim Franjom i njegovim načinom postizanja svetosti. Odlazio je često i na La Vernu, mjesto i svetište gdje je sveti Franjo dobio stigme, gdje bi često razmatrao i razmišljao o stvarima koje običnom dječaku njegovih godina baš i nisu toliko zanimljive. On je jednostavno znao odgovoriti na Božji poziv jer je bio odabran. Običavao bi govoriti: „Asiz je mjesto gdje se osjećam najsretnijim.“ I po vlastitoj želji bio je pokopan u Asizu gdje je proveo mnoge praznike. Njegova majka Antonia to je objasnila ovako: “Imamo kuću u Asizu. Jednoga dana idući s Karlom ulicama Asiza opazili smo na jednom reklamnom plakatu gdje je pisalo da se na općinskom groblju prodaju nova grobna mjesta. Pitala sam Karla što misli o tome. ‘Bio bih presretan da završim ovdje’, odgovorio je. Tijelo Karlovo, nakon što je bilo sahranjeno na Asiškom groblju prije njegove beatifikacije preneseno je u jedno od asiških crkava.

Karlova bolest

Karlova je bolest započela kao obična prehlada koju su imali svi u razredu, ali su svi redom ozdravili no Karlo se i dalje osjećao loše. Ovako to opisuje njegova majka: „Izgledalo je poput obične prehlade. Nakon nekoliko dana pojavila se teška astenija i krv u urinu. Tada je rekao: ‘Prikazujem ove patnje za Papu, za Crkvu i da idem ravno u raj ne prolazeći čistilište’. Ali mi u obitelji nismo tome pridavali previše pažnje. Kako se stanje pogoršavalo, nazvala sam profesora Vittorija Carnellija, njegova pedijatra, koji nam je preporučio hitan prijem u kliniku De Marchi i tamo smo dobili nesretnu dijagnozu: akutna mijeloična leukemija M3. Karla su o tome obavijestili hematolozi. Reagirao je nježno rekavši: ‘Gospodin me lijepo pozvao na buđenje.’ Prebačen je u bolnicu San Gerardo u Monzi i čim je tamo stigao, rekao je: ‘Odavde ne izlazim živ.’“ Medicinske sestre i liječnici koji su ga susreli u tom kratkom vremenu dok je bolovao kažu da je njegovo stanje bilo jako kritično i teško, ali nikada se nije žalio te bi govorio: „Ima onih kojima je gore.“ Karlo je otišao s ovoga svijeta u nebo kojemu se radovao 12. listopada 2006.

5 KA

Karlov zagovor

Već za vrijeme svoga života moleći se Gospi od Pompeja, posredovao je u ozdravljenju jedne žene od tumora. Načinom na koji je živio svoju vjeru uspio je obratiti svoga prijatelja Indijca Rađeša koji je bio porijeklom iz hinduističke svećeničke obitelji, te se obratio na katoličku vjeru.
Čudo koje je prihvaćeno za njegovu beatifikaciju dogodilo se u Brazilu na sedmu godišnjicu njegove smrti -12. listopada 2013. na Campo Grande u Brazilu. Šestogodišnji Matheus rođen je s razdvojenom gušteračom i nije mogao probavljati čvrstu hranu. Otac Marcelo Tenório pozvao je župljane na devetnicu i stavio komadić Karlove majice na malog pacijenta koji je sutradan počeo jesti. CT je pokazao da je njegova gušterača postala identična onoj kod zdravih osoba bez da su je kirurzi operirali. Bilo je to trenutno, potpuno, trajno i neobjašnjivo ozdravljenje.

Karlo proglašen blaženim

Papa Franjo je 5. srpnja 2018. odobrio dekret o Karlovim herojskim krepostima, a u njegovo ga je ime kardinal Agostino Vallini 10. listopada 2020. u gornjoj crkvi bazilike sv. Franje Asiškog u Asizu, proglasio blaženikom. Karlov godišnji spomendan slavi se 12. listopada, na dan kad je rođen za nebo.
Zanimljivost je i da je Karlo prvi blaženik ‘milenijalac’, prvi koje je imao Facebook profil i prvi koji je, prema riječima njegove majke, uživao igrajući pokemone. Papa Franjo rekao je za njega: „Karlo nije upao u zamku i znao je koristiti novu komunikacijsku tehnologiju za prijenos Evanđelja, za prenošenje vrijednosti i ljepote.”

6 KA
Zahvala Karlu

Dragi Karlo, hvala ti na hrabrosti da odgovoriš na Božji poziv da se u svojim adolescentnim godinama odupreš mnogim kušnjama koje su ti bile na putu. Hvala ti za ljubav prema euharistiji i njezinim čudima i izložbi koje jedva čekamo da ugledaju svijetlo dana i na našem hrvatskom jeziku. Hvala ti što si se za svoga kratkoga života potrudio da postaneš svet i tako svima nama dao priliku da imamo moćnog zagovornika za svoje mlade, za svoju djecu koja mnogo vremena provode na internetu i računalima i mobitelima. Hvala što tamo gore naslonjen na srce našega Spasitelja zagovaraš za svaku malenu potrebu naših mladih. Moli i zagovaraj za sve nas da i mi svoj život uspijemo odživjeti kao originali, a ne kao kopije.