Danas slavimo svetu Elizabetu (Elisabet, Isabel) Aragonsku ili Portugalsku, aragonsku princezu i portugalsku kraljicu. Rodila se 1271. u palači Aljafería, u Zaragozi (Aragonija), kao kći aragonskog kralja Petra III. U dvanaestoj godini udali su je iz političkih razloga za portugalskog kralja Dionizija (Dinisa). On je imao mnoge izvanbračne veze, no Elizabeta je sve podnosila nadljudskom dobrotom i evanđeoskom strpljivošću, pa je čak s ljubavlju prihvatila njegovu nezakonitu djecu. Kao mirotvorka posredovala je u sukobu svojeg supruga i sina Afonsa te 1323. spriječila krvoproliće. Kralj ju je prognao, ali kasnije se pokajao i primio ju natrag s najvećim počastima. Kad se kralj razbolio, toliko se brinula za njega da se obratio i umro 1325. kao pravi vjernik. Glasovita dobrotvorka, kao udovica postala je franjevačkom trećoredicom, prodala sva imanja i nakit, razdijelila novac siromasima i stupila u samostan klarisa u Coimbri.
Mirotvorka, pošla je opet na put da spriječi sukob između svoga sina, portugalskog kralja Afonsa IV. i njegovog zeta, kastiljskog kralja Alfonsa XI. Iscrpljena od puta preminula je od groznice u gradu Estremozu (Alentejo) na današnji dan, 4. srpnja 1336. Tijelo su joj prenijeli u Coimbru, a njezin grob postao je mjestom čudesa i hodočašća. Svetom ju je proglasio 1625. papa Urban VIII. Zazivaju je kod ljubomore, a zaštitnica je mira, mirotvoraca, nevjesti, udovica, dobrotvornih djela i društava, dobrotvora, problematičnih brakova, krivo optuženih ljudi, kraljica, trećoredica, žrtava preljuba, nevjere i ljubomore, Coimbre te mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta. Posvećena joj je i župna crkva u Baškim Oštarijama kod Karlobaga.
