Jednog je dana Isus naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi. I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. Vidjevši njihovu vjeru, reče on: »Čovječe, otpušteni su ti grijesi!« Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: »Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?« Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: »Što mudrujete u sebi? Što je lakše? Reći: 'Otpušteni su ti grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi?' Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetomu: »Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!« I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga. A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: .»Danas vidjesmo nešto neviđeno!« (Lk 5, 17-26)
AUTOR: p. Stjepan Fridl, glavni urednik
Čitamo u evanđelju kako je sila Gospodnja nukala Isusa da liječi. Neobična je ova primjedba. Obično govorimo o Isusu koji liječi da je to radio iz vlastite pobude, iz suosjećanja prema bolesnom čovjeku, milosrđa prema patnicima. Odjednom saznajemo da to nije radio svojevoljno, nego je djelovao po naredbi Duha Svetoga. „Sila“ u evanđelju uvijek se odnosi na Duha Svetoga. Isus je bio poslušan Duhu Svetome. Saznajemo, da ga je Duh Sveti poveo, „natjerao“ u pustinju na početku javnog djelovanja.
Isus je takav i danas. Moramo se diviti Isusovoj poslušnosti. Sam je rekao da ništa ne čini od sebe, nego uvijek ono, što mu je Otac naredio. U tome nalazimo važno pravilo duhovnog života: i mi živimo od poticaja Duha Svetoga. On djeluje u nama od časa krštenja. To djelovanje je pojačano od časa potvrde. To djelovanje postaje trajno po svakom sakramentu. Sjetimo se samo formule odrješenja u svetoj ispovijedi, gdje svećenik izgovara ove riječi: „Bog, milosrdni Otac, pomirio je sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svojega Sina i izlio je Duha Svetoga za oproštenje grijeha…“. O tome je riječ u ovom evanđelju: isti Duh koji je poticao Isusa da liječi, potaknuo ga je i na opraštanje grijeha uzetom čovjeku. Probudimo danas vjeru u djelovanje Duha Svetoga, koji nas voli, savjetuje potiče i ulijeva snagu.
Draga majka Marija je uzor poslušnosti Duhu Svetom. Kad joj je arkanđeo Gabrijel navijestio da će postati majka Sina Božjega, ona je odgovorila riječima poslušnosti: „Neka mi bude, neka mi se dogodi, što Duh Sveti želi ostvariti u meni i po meni“. Neka nas ona, Majka dobrog savjeta, nauči kako biti poslušni poticajima Duha Svetoga.