U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvrši ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi, i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer — utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.« (Mt 7,21.24-27)
AUTOR: p. Stjepan Fridl, glavni urednik
Evanđelje donosi Isusovu pouku o kraljevstvu nebeskom. Početak je svečan: „Reče Isus svojim učenicima“. Možemo ga predstaviti kako stoji pred svojim učenicima i odlučnim glasom ih poučava. On ne želi da ga se slijedi naslijepo, bez poznavanje njegova programa. Ali odmah dodaje, badava on govori, ako ga ljudi ne slušaju. Kad je Isus dao neku pouku, nije dopustio da mu učenici odgovaraju i da osporavaju ono što im je rekao. Njegova logika je bilo sve ili ništa, uzmi ili ostavi; s Isusom se ne može cjenkati.
Isus je takav i danas. Govori, poučava, nabraja uvjete da ga se može slijediti, ali zna i to, da ga neki ne slušaju. Isus je to rekao prije dvije tisuće godine, ali kao da govori jezikom suvremene psihologije. Jedan od problema današnjeg čovjek je da ne zna slušati. Pouke i poruke dobivamo sa svih strana, ali ne slušamo. Nije isto, naime, čuti i slušati. Čuti je fiziološki proces, znači da nam uši dobro funkcioniraju, čujemo riječi. Slušati je psihološka funkcija, a znači ulaziti u smisao riječi. Druga boljka današnjeg čovjeka je da u prašumi informacija, prebrzo i bez razmišljanja odgovaramo, a da uopće nismo čuli i shvatili poruku. Papa Franjo prenosi neke važne poruke, a neki samozvani kritičari odmah mu odgovaraju i osporavaju rečeno, a da često nisu dovoljno čuli i shvatili smisao.
Draga Gospa, majka Marija nam je uzor: ona je čula riječi Anđelova pozdravljenja, a onda je o njima razmišljala u svome srcu.