U ono vrijeme: Dođe Isus do Galilejskoga mora, uziđe na goru i sjede ondje. Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova. A Isus dozva svoje učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.« Kažu mu učenici: Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?« A Isus im reče: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam, i malo riba.« Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košarica. (Mt 15, 29-37)
AUTOR: p. Stjepan Fridl, glavni urednik
U evanđelju čitamo kako je Isus liječio bolesnike te kako je umnožio kruh. Evanđelje počinje neobičnom primjedbom: Isus je sjeo. To Isusovo ponašanje ima mnogostruku poruku. Njemu se ne žuri. Za svakog bolesnika ima vremena i toplu, utješnu riječ. Isusa zanima čovjek, osoba, a ne samo bolest. On ne liječi na brzinu; ne prima po listi čekanja. Ne očekuje da mu se unaprijed prijavi dolazak, da mu tajnik najavi sljedećeg pacijenta. Njemu se može pristupiti izravno, stati pred njega i reći mu razlog dolaska. Isus sjedi; ne želi biti iznad naših glava. Ovo u psihologiji znači da se ne moramo pokoravati pred sugovornikom, nego se možemo osjećati dobrodošlim.
Isus je takav i danas; sjedi i čeka nas, da nas posluša, da nas utješi, ali da nas i ukori, ako to zaslužujemo. Mi smo ti, koji se uvijek tužimo da nemamo vremena, uvijek se nekamo žurimo, letimo s jednog posla na drugi. Treba znati imati vremena za čovjeka u potrebi. Nažalost, mi nemamo vremena: muž za ženu, žena za muža, roditelji za djecu, liječnici za bolesnike, svećenici nemaju vremena i strpljenja da poslušaju pokornike u ispovjedaonici. Naučimo od Isusa mudrost da znamo katkad jednostavno „sjesti“ i biti na raspolaganju onima, koji nas trebaju.
Draga Gospa, Majka Marija nam je također uzor. Ona je pohodila Elizabetu i ostala kod nje sve dok se mali Ivan nije rodio. Ostala je, sjedila i čekala.
Adventske iskrice u programu Radio Marije slušajte u našem programu od ponedjeljka do subote u 14:00
