Bog se rodi v Vitliomi,
djavlju silu tada slomi.

Gradu ime tako biše,
kako prorok Božji piše.

Tu pastiri blizu stahu
pri ovčicah i ne spahu.

Svitlost Božja na njih pride,
pred kom noćna tma otide.

Množstvo anjel tu vijahu,
slavu Bogu ki pojahu.

Pastiri se čudovahu,
strahom k nebu pogledahu.

Anjeli se veselahu,
glase dobre spovidahu:

slava Bogu, mir človjekom,
dobrovoljnje vjeku vjekom...

— Bog se rodi v Vitliomi (hrvatska božićna pjesma zapisana u 14. st.)

Dragocjena baština hrvatskih tradicijskih božićnih napjeva i pjesama, danas i svjetski priznata, tijekom stoljeća usmene tradicije zabilježena je i u različitim pjesmaricama. Među njima se ističu dvije pjesmarice pisane kajkavskim narječjem i latinskim jezikom – rukopisna Pavlinska pjesmarica (1644) i tiskana Cithara octochorda (1701., 1723., 1757).

O jedinstvenost hrvatskih božićnih napjeva u emisiji emitiranoj 2. siječnja govorio je mo.Tomislav Habulin. Reprizu emisije poslušajte u nedjelju 7. siječnja u 13:00 h.

Emisiju je uredila i vodila Ivka Malkoč Bastašić.