„Tvoj narod na putu“ duhovna je inicijativa Svjetska obitelj Radio Marije kojom želimo odgovoriti na poziv naše nebeske Majke na molitvu i dobra djela. Inicijativa je započela u izazovnim vremenima pandemija i odvojenosti, kako bi se svakome, bez obzira na situaciju, pružila mogućnost hodočašća i zajedničke molitve krunice. U sklopu ove prekrasne inicijative, Marijin narod putem valova Njezinog radija putuje u velika marijanska svetišta diljem svijeta, gdje se uz pjesmu i razmatranja moli krunica na različitim jezicima u zajedništvu Svjetske Obitelji Radio Marije.
Ove nedjelje, 25. lipnja, naše je duhovno odredište Međugorje. Od 16 sati uključit ćemo se u prijenos Radio Marije BiH te Vam tom prigodom donosimo njihovu prigodnu poruku:
Dragi prijatelji,
Kroz ovu godinu Svjetska obitelj Radio Marije pokrenula je molitvenu inicijativu „Tvoj narod na putu” u kojoj sudjeluju sve postaje Radio Marija u svijetu. Želja nam je kroz post, molitvu i dobra djela odgovoriti na Gospin poziv.
Osobit dio ovoga „duhovnog hodočašća” su i zajedničke molitve krunice iz marijanskih svetišta diljem svijeta.
U nedjelju, 25.lipnja 2023. na 42.obljetnicu ukazanja Majke Marije u Međugorju, radiovalovima hodočastite u naše Međugorje, odakle prenosimo molitvu krunice u 16 sati.
Budite s nama i sa svim slušateljima svih Radio Marija u svijetu. Napravimo od zrna naših molitvi lanac ljubavi i utecimo se Gospinom zagovoru i zaštiti.
O povijesti župe Međugorje
U povijesnim dokumentima, ime Međugorje prvise put spominje 1599. godine, stoga ovu godinu možemo smatrati „rođendanom“ Međugorja.
U popisu datiranom 2. travnja 1599. spominju se nazivi šest župa među kojima se spominje ona koja će za nešto manje od 400 godina poslije postati jedna od najpoznatijih i najznačajnijih župa na svijetu – Župa Međugorje
Župa je kanonski utemeljena 1. svibnja 1892. a u godini osnutka, valja istaknuti, imala je svega 1660 žitelja. Tada nitko nije mogao slutiti dimenzije cijele povijesti o Međugorju i njezinog utjecaja na budućnost ovog mjesta. Stara crkva, kako su je prozvali župljani, imala je jedan zvonik i u unutrašnjosti uređen glavni oltar sv. Jakova, te pokrajnji oltar sv.Ante.
Radovi na novoj crkvi sv. Jakova trajali su od 1934. do 19. siječnja 1969, kada je bila i blagoslovljena. Bila je – i ostala tako velika, da su je već i prije Gospinih ukazanja, nazivali „bazilikom“.
Kraljica Mira
Međugorski fenomen vezuje se uz tvrdnje tadašnje šestero djece kojima se Gospa, prema njihovim tvrdnjama, počela ukazivati 1981. na brdu Crnica u Međugorju. Ivanka Ivanković, Mirjana Dragičević, Ivan Dragičević, Jakov Čolo, Marija Pavlović i Vicka Ivanković, po prvi put su, kako tvrde, svjedočili ukazanju Majke Božje 24. lipnja 1981.
Događaj je to koji je u potpunosti promijenio život na području ovog hercegovačkog mjesta – i imao velikog odjeka u Crkvi.
Mala hercegovačka župa postala je odredište nebrojenih hodočašća, mjesto molitve i obraćenja. Gospu se u Međugorju posebno zove Kraljicom Mira zbog njezinih opetovanih poziva na mir i molitvu.
Vatikan i Međugorje
Od 1981. godine pa do danas, Vatikan nije službeno priznao Međugorje kao mjesto ukazanja, ali Katolička Crkva odobrava hodočašćenje u ovo mjesto brojnih milosnih plodova.
“Postoji milost u Međugorju. Ne može se poreći, ljudi se obraćaju”, poručio je papa Franjo.
11. veljače 2017. – na blagdan Gospe Lurdske, Papa Franjo imenovao je apostolskog vizitatora Svete Stolice za Međugorje – bio je to poljski nadbiskup Henryk Hoser koji je tu službu obnašao do svoje smrti 2021. godine. U siječnju 2022. naslijedio ga je talijanski nadbiskup mons. Aldo Cavalli. Mons. Cavalli rado ističe obilje milosti u koje ulaze svi oni koji dođu u Međugorje, mjesto gdje Gospodin nesumnjivo djeluje, dodiruje mnoge duše i mijenja živote.
Papa Fanjo je 12. svibnja 2019. godine, (pred blagdan Gospe Fatimske) službeno odobrio hodočašća u Međugorje.
Fra Slavko Barbarić
Među brojnim iznimnim dušama vezanim iz Međugorje željeli bismo istaknuti jednog franjevca kojeg zasluženo zovu „legendom Međugorja.“ Početkom rata u Bosni i Hercegovini, kad su svi stariji fratri otišli u Tučepe kao prognanici, na usmeno odobrenje fra Drage Tolja, ondašnjeg provincijala, fra Slavko je ostao u Međugorju.
Teško je izdvojiti bilo što iz života ovoga velikoga i nesvakidašnjega čovjeka. No, ako bi ipak to kušali učiniti bilo bi to zasigurno razdoblje njegova života u Međugorju. Fra Slavko Barbarić prokrstario je svijetom šireći Gospinu poruku mira i pomirenja. Bio je duša i srce pokreta mira koji se u Međugorju rodio prije 19 i pol godina. Krasile su ga izvanredne osobine: poznavanje jezika, lakoća komuniciranja s ljudima, naobrazba, jednostavnost, briga i skrb za čovjeka u potrebi, nepresušna energija za koju je čak bilo teško i vjerovati da je jedan čovjek može posjedovati, marljivost, a iznad svega pobožnost, poniznost i ljubav. Mnogo je molio i postio, a Gospu je ljubio djetinjom ljubavlju. To je zapravo bila i srž njegova života: molitvom i postom ljudske duše dovoditi Bogu po Mariji - Kraljici mira.
Živjeti pored njega činilo se ponekad nestvarnim - on je naime, bio tu u svijetu, a istovremeno tako izvan njega. U njegovoj blizini riječi Isusove velikosvećeničke molitve pretvarale su se u zbilju: “...Oni ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu. Posveti ih istinom; tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. Ja sebe samog posvećujem za njih da i oni budu posvećeni istinom...” (Iv 17, 16-19).