Ljubitelji naše emisije "Čitamo knjigu" koju možete pratiti svakoga dana u 13:00 h sigurno su među ugodnim tonovima naših čitateljica razabrali jedan mladi glas pun nježnosti i vedrine. Iza ovog se glasa krije naša najmlađa čitateljica - Patricia Gojani - studentica teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Patricia je 15. veljače, na petu od devet srijeda u čast svetome Josipu, svjedočila pred okupljenim vjernicima u Nacionalnom Svetištu sv. Josipa, govoreći o svojoj ljubavi prema Šutljivom svecu, iskustvu u Svetoj Zemlji i želji da postane redovnica:
"Živim u vjerničkoj obitelji. Zahvalna sam svojim roditeljima, posebno majci koja me odmalena učila vjeri i pobožnosti svetom Josipu. Svaku su nas večer roditelji okupljali na molitvu krunice koja je uvijek završila zazivima i molitvom za zagovor svetog Josipa. To je za mene uvijek bio poseban trenutak, cijela obitelj na okupu i svi se zajedno molimo našoj Nebeskoj Majci i svetom Josipu. A gdje su njih dvoje, tu je i Isus. Najčešće smo molili krunicu, koja me prati cijeli život. Vjera koju su mi roditelji usadili od malena davala mi je, a i sada mi daje, vjetar u leđa i hrabrost da kročim kroz život."
"Pred nama je korizma, koja sljedeće srijede počinje Pepelnicom. Roditelji su nas djecu uvijek učili da je korizma posebno vrijeme u kojem trebamo više razmatrati i propitkivati sami sebe, i to u tišini. To vrijeme, vjerojatno zbog tišine, jako me podsjeća na svetog Josipa. Sveti Josip me uvijek pratio kroz život. S njim sam se više upoznala kada sam bila na hodočašću u Svetoj Zemlji. Posebno me se dojmila ta Josipova domovina, mjesta kroz koja je prolazio. Ipak, za svetog sam se Josipa posebno vezala u vremenu pandemije izazvane virusom Covid, a osobito za vrijeme ograničenja kretanja (eng. lockdown).
Prije pandemije samo sam jednom bila u ovom Josipovom svetištu, a za vrijeme ograničenja kretanja svakoga dana. Naime, redovito sam pratila misna slavlja iz ovog Svetišta. To je vrijeme za mene bilo posebno milosno, a stan nam je postao kao kapelica. Pratila sam svakodnevno misna slavlja te zapisivala svaku propovijed. Te zapise čuvam kao uspomenu na to razdoblje. Moram priznati da su me te propovijedi uvijek ohrabrivale i davale mi snagu. Iako je to bilo posebno vrijeme, imalo je i neku ljepotu. Mene je na poseban način podsjetilo na krunice koje sam molila u djetinjstvu.Kako su kamere često zumirale lik svetog Josipa, počela sam još više o svetom Josipu razmišljati, razmatrati. Postao mi je uzor strpljivosti, poniznosti i povjerenja i predanja Bogu. Ovaj kip svetog Josipa iz Nacionalnog svetišta je poseban. Gledajući kip, shvaćam koliko je potrebno držati Krista za ruku. A kada držimo Krista za ruku, onda smo sigurni da će nas On voditi pravim putem. Taj put neće biti jednostavan, ali je sigurno da je taj put onaj koji nas vodi u vječnost. Promatrajući svetog Josipa, shvatila sam da i ja kao i sveti Josip želim služiti Bogu ponizno, hrabro i predano. Zato vjerujem da ću nakon završetka studija teologije moći ući u samostan i postati redovnica," zaključila je Patricia.
Radosni smo i zahvalni za Patricijino svjedočanstvu, i za nesebičnu ljubav s kojom daruje svoje vrijeme i glas za Radio Mariju. Pozivamo Vas da s nama molite za Patriciju i njezin životni poziv, kao i za sve naše drage volontere koji ostvaruju veliko Marijino djelo u svijetu.
Ako biste željeli doznati više o mogućnostima volontiranja na Radio Mariji i pridružiti nam se - pročitajte više i javite nam se!
Izvor: Župa BDMS
