U Prigodnoj emisiji – u susret 25. obljetnici Radio Marije u Hrvatskoj, s temom "Duhovni poziv i Radio Marija" gostovao je p. Alan Modrić te je podijelio svoja iskustva vezana uz Radio Mariju i učvršćivanje vlastitoga poziva.
Podsjetimo, p. Alan Modrić položio je svoje svečane redovničke zavjete u crkvi Presvetog imena Isusova u Rimu na blagdan Svijećnice, 2. veljače 2022. Zavjete je položio na ruke generalnog poglavara Družbe Isusove p. Artura Sose, u nazočnosti provincijala Hrvatske pokrajine Družbe Isusove p. Dalibora Renića i brojne subraće koja djeluju u Rimu i prijatelja. Nakon euharistije, položio je i dopunske jednostavne zavjete u povijesnim prostorijama u kojima je živio i radio sv. Ignacije Loyolski („Camerette“), a nalaze se u sklopu Kolegija Presvetog imena Isusova.
»Prije nego što sam došao na Radio Mariju, u siječnju 2001., kroz niz godina (1998.-2001.) išao sam na vjeronaučne susrete studenata i radničke mladeži u Baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, u vrijeme kada su katehete studenata bili p. Stjepan Fridl i p. Luka Rađa. P. Fridl je u jesen 2000. godine postao urednikom Radio Marije, a ja sam nekako tijekom te jeseni počeo razmišljati o tome kako bi bilo dobro da se aktiviram u Crkvi, da ne budem samo netko tko pasivno od Nje prima, nego i netko tko će ono što primi u djelo provesti.
Tako se javila ideja da krenem volontirati. Razmišljajući gdje bih se na takav način mogao angažirati, odlazak p. Fridla na Radio Mariju nadahnuo me da ga kontaktiram i upitam mogu li ja kao volonter doći na Radio, na što sam dobio potvrdan odgovor, pa sam u siječnju 2001. godine počeo s volonterskim radom, koji je potrajao do rujna iste godine.
Dolazio sam dva puta tjedno na Radio radeći ponajprije u tehničkom dijelu, a ponekad pomažući u molitvi krunice i časoslovu. Dok je moj duhovni poziv prije odlaska na Radio bio nekako maglovit, te su mi se javljale misli o mogućem svećeničkom pozivu, koje sam odbijao misleći da je riječ o nekim mojim umišljajima, dotle se tijekom boravka na Radiju i odlazaka na vjeronaučne susrete u Palmotićevu moj poziv sve više pročišćavao.
Konačni pečat mu je udaren tijekom Festivala mladih u Međugorju u kolovozu 2001., kada sam odlučio krenuti za svećenika. Tu sam odluku ostvario ulaskom u novicijat Družbe Isusove 18. listopada 2001. godine, a u istoj Družbi ostao sam do danas. Na putu moga poziva Radio Marija je odigrala značajnu ulogu u smislu da sam u susretu s dobrim ljudima i prijateljima koje sam ondje upoznao sve više rastao u ljubavi prema samome pozivu, ali, što je još važnije, prema Gospodinu Isusu, njegovoj Majci Mariji i Crkvi. Slušao sam i emisije koje su utjecale na moj duhovni rast, a izdvojio bih jednu koju je vodio sada već pokojni p. Slavko Pavin na temu duhovnog vodstva, zbog čega sam se i zainteresirao za duhovne vježbe sv. Ignacija Lojolskog.
Ono što me kao čovjeka posebno dirnulo tijekom moga rada na Radio Mariji bila je strpljivost koju su iskazivali djelatnici Radija u odnosu na mene i moje pogreške koje sam činio tijekom rada. Za mene je to bila velika škola ljubavi i kršćanskog odnosa prema bližnjemu, u kojoj su moji dragi kolege svjedočili Marijinu nježnost i blagost u odgoju njezine djece, a sve su to bili kamenčići koji su se slagali u mozaik moga duhovnoga poziva da bi me doveli do konačne odluke da krenem za svećenika.«
Emisiju, koju je uredio i vodio Andrej Paulus, u kojoj su uz p. Alana Modrića gostovali s. Barbara Bagudić, fra Vilček Novački i đakon Antun Mate Antunović, možete poslušati na sljedećim poveznicama:
Foto: isusovci.hr