Ponoć se bliži. Bengalska je zima. Sjeverni vjetar i niska, tanka magla kao da glade rijeku Ganges. I vjetar pjeva, a s njime i zov gangeškog lađara, koji pjeva:
»O Narayan, Narayan ...
O Vječni, Vječni Bože, čuj glas lađara!
Dođi Ti i utješi me ...
Kormilo drži, lađicu vodi,
Dao, dao poritran. Daj, o daj spasenje, o Narayan! Čežnja je to gangeškog lađara, čežnja je to srdaca, čežnja stoljeća.
O, kad će im se ta čežnja ispuniti? Još oni mole adventsku molitvu. Kad li će lađar s rijeke Gangesa zapjevati božićnu pjesmu, pjesmu svete noći, tihe noći?
Zavisi to o meni, zavisi o tebi, zavisi o našoj ljubavi, pa će je oni naskoro zapjevati s nama. Kako će onda biti krasan Božić i naš, i njihov i Isusov!
To su, eto, želje vaših misionara iz daleke Bengalije želje za sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu.
Isuse moj, sve gori oko mene, a i u meni. Groznica i slabost. Sam samcat sam na ovom čorabidskom nasipu. Podne je. Zvona ne zvone, no kao da iz daljine čujem jeku »Pozdrava Anđeoskog«, jeku mnogih zvona, preko polja i dolina, s malih brdskih crkvica.
»Et Verbum caro factum est! — I Riječ je tijelom postala!« Pokleknuh. Podnevna molitva u zajednici s tolikim srcima. Tajna Adventa, tajna Tvoje ljubavi.
Slab sam danas. I pokleknuti bilo mi je teško. Moleći stigoh do sela. Naslonjen na zid kolibe, ležao je bolestan Habu. On je protestant. S mukom sam se spustio do njegove kolibe. Pomolili smo se zajedno i blagoslovili jedan drugoga: podnevna molitva.
Isuse, doveo si me do kapelice. I onda sam iscrpljen pao na hasuru pred Tvojim oltarom. Iscrpljen, no kako sretan! Ti si poslao dobrog našeg katehistu Mihaela s dvije naranče i čašicom mlijeka. Kako je to bilo lijepo od Tebe, Isuse! Sjetio sam se onda one jedne davne večeri, kad sam ovako bolestan zaželio naranču i čašu hladne vode.
A Ti si danas, i prije nego što sam to mogao zaželjeti, taj dar poslao.
I još si mi jedan dar poslao. Na vratima kapelice pojavila se siromašna muslimanka. Sklopila je ruke na čelu, duboko se poklonila. S lica joj odsijeva bol. Muž joj već četiri mjeseca leži bolestan. Moli za blagoslov.
Držeći se Mihaelova ramena, prispio sam u kolibu Nur Alija. Posvuda bijeda, bijeda. Podnevna molitva se nastavlja. I uz molitvu suze zahvalnice na blijedom licu Nur Alija. Otro sam ih, Isuse, u Tvoje ime, i s njima se blagoslovio.
Blagoslov bolesničkih suza: kako divan blagoslov! I onda sam mu dao dio onoga Tvog dara jednu naranču i nešto mlijeka.
Podnevna molitva s Tobom, s Tvojim bolesnicima, završila se kod one male mučenice Terezike. Muči je strašna bolest ospica. Čitavo joj je tijelo jedna rana. Oba su oka već potpuno izjedena. »Tereziko!«, pozva je majka, »Otac je došao!«
»Đoe Đišu! — Slava Isusu, Oče!« — kroz izranjena usta prošaptala je Terezika.
Podnevna se molitva nastavlja. Koljena dršću dok klečim na hasuri uz Tereziku. No gledajući na tu malu mučenicu, kako bih, Isuse, mislio na svoje boli?!
Zajedno molimo. Terezika potiho odgovara.
»Polaganjem mojih ruku i zagovorom Blažene Djevice Marije ...« Čitavo je tijelo izjedeno. Na čelu sam je pomazao znakom Tvoga svetog križa, na onom istom mjestu gdje sam pred 15 godina pri svetom krštenju utisnuo znak Tvoga spasenja.
I Terezika kao da je uprla zadnje sile svoga bića, zadnji pjev srca i duše:
»Đišu, ami tomake bhalobaši! — Isuse, ja Te ljubim!«
Podnevna molitva u suton života. I jeka zvona opet kao da mi dolazi sa svih strana, osobito iz Lisieuxa. Danas je baš stogodišnjica rođenja jedne druge Male Terezije, koja je istu molitvu molila i moleći izgorjela u plamenu Tvoje ljubavi.
I naklonivši glavu, Terezika reče: »Amen!«
Isuse, kako je bila krasna ta podnevna molitva: i na čorabidskom nasipu, i kod Habua, i kod, Nur Alija, kako se divno završila s »Amenom« životne žrtve male Terezike.
O Učitelju moga srca, daj da goreći podnevnim žarom Tvoje ljubavi tu molitvu mogu uvijek moliti, moleći gorjeti i goreći vječno je s Tobom moliti:
»Bišu, ami tomake bhalobaši! ISUSE, JA TE LJUBIM!«
Amen, Amen.
Vaš o. Ante
(Tamo gdje palme cvatu, br. 59., Božić — 1972., Basanti.) 2. siječnja 1973., na stotu obljetnicu rođenja svete Male Terezije
Molitva
Oče nebeski koji si našem slugi Božjemu ocu Anti Gabriću dao milost širenja Tvoga svetog žara u dalekoj Bengaliji, udjeli i nama milost da po njegovu zagovoru zadobijemo žar i toplinu Tvojega srca kako ne bi bilo hladnoće u našim srcima, našim obiteljima i našoj domovini.
Molimo te, raspali u srcima naših mladih želju za svetim svećeničkim pozivom i ustrajnost na sveto započetom putu, da služe Gospodinu u potpunosti kako je služio naš misionar. Molimo te da nam po primjeru njegovih posvećenih ruku udijeliš dobre svećenike i misionare, da očuvaš neokaljanima njihove svećeničke ruke koje svakodnevno dodiruju tvoje Sveto Tijelo.
Blagoslovi njihov svećenički rad bogatim plodovima i podari im krunu vječnog života.
Isuse, učini srca naša po srcu svome!
Posebno te molimo za … (navesti one koje osobno prikazujem).
Oče Ante moli za nas!
Molitva za svećenike
Isuse, ti se sjećaš onoga dana kad si izabrao svoju prvu dvanaestoricu – neuke,slabe i siromašne galilejske ribare. Prvoj dvanaestorici pridružio si i Savla – Pavla, koji te je progonio, i poslije njega još tolike milijune. Među njima i mene najnevrjednijega…
„Ja se nisam ni jedan dan, ni jedan čas pokajao niti sam požalio što sam se odazvao Isusu, što sam se odazvao dušama. Sretan sam! Tu sreću želim i svima vama. Dajte i vi tu sreću drugim! Dođite, žrtvujmo se do kraja svoga života. Gdje će taj kraj života biti, gdje ćemo umrijeti, ne znam. Neka bude u Srcu Isusovu!“
Dok tijelo groznicom gori i ruke dršću kod oltara tvoga, ti me čuvaj, Veliki Svećeniče, Bože moj, koji razveseljavaš moju mladost! Pred tvojim oltarom neka izgori ova uljanica svećeničkog mi života, neka se ugasi daleko od buke svijeta, daleko od ljudske utjehe, sred mojih dragih Sunderbanskih džungla; neka goreći izgori pred ovim živim tvojim hramovima, pred kolibama tvojih sirotana.“
Božićno Evanđelje je u tvojim rukama, u tvojem srcu… Daj otvori svoje srce, objavi božićnu radost, božićni mir i sreću milijunima!
Otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu