Mihael, Gabriel i Rafael tri su biblijska anđeoska imena. Izvorna značenja imena su, kako je to često u drevnim istočnim kulturama, rečenice, svojevrsne definicije nositelja imena: Mi-ha-el znači Tko je kao Bog?, Gabriel, Bog je jak, a Rafael, Bog liječi.
Anđeli su po katoličkom učenju osobna, od Boga stvorena bića, koja “uvijek gledaju lice Oca nebeskoga”, te su svjedoci njegovih velikih djela i razglašuju slavu (grčki angelos znači glasnik). Za razliku od ljudi, anđeli nisu vezani na tijelo. Oni su čisti dusi, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i veću sposobnost spoznaje.
Najstarije štovanje arkanđela Mihaela zabilježeno je već u 4. stoljeću. Mihael je vođa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela koje je predvodio Lucifer (Sotona). Prema liturgijskim tekstovima, Mihael je voditelj duša u raj. Stari su ga pisci nazivali “vagatelj duša” na posljednjem sudu i sllikan je s vagom u ruci. Slikaju ga i kao “vojskovođu nebeske vojske” s plamenim mačem ili kopljem, a u srednjem vijeku u tadašnjoj vojničkoj opremi: oklopu, kacigi, sa štitom i kopljem, okružena drugim anđelima, kako pobjeđuje Sotonu i strovaljuje ga u pakao. Mihael se štuje kao branitelj i zaštitnik vjere i Crkve. Posebno ga časte vojnici i policajci, pa ljekarnici, vagari i trgovci, pekari; umirući.
Arkanđeo Gabriel je glasnik Božjih odluka. U Novom zavjetu Zahariji naviješta rođenje I. Krstitelja, ukazuje se Mariji i naviješta rođenje Isusovo. Najčešće se prikazuje kao navjestitelj s ljiljanom u ruci.1951. proglašen je zaštitnikom telekomunikacija i obavijesnih sredstava. Patron i poštara.
Rafael se u Bibliji spominje u Knjizi o Tobiji, kao pratilac na putu, zaštitnik i zagovornik mladog Tobije. Po Božjoj zapovijedi svladava pakosnog zloduha Asmodeja i iscjeljuje Tobijina oca. Rafael je zaštitnik ljekarnika, iseljenika, hodočasnika, putnika, brodara, rudara, krovopokrivača. Anđele, duhovna bića, nije moguće naslikati.
Likovna se umjetnost domišlja pa ih uobičajeno prikazuje kao lijepa bića, nalik na mladiće ili djecu, s krilima. Krila su simbol njihove nesmetane pokretljivosti i nenavezanosti na vrijeme i prostor. U najranijim prikazima, iz prvih kršćanskih vremena, anđeli nemaju krila. Tu oznaku su im slikari počeli dodavati od 4. stoljeća.
Utješno je da svi imamo svoga anđela. Budimo im prijatelji, a oni će nas čuvati na svim putovima našim.
