Isus je s apostolima na putu u Jeruzalem. Od dugog putovanja bili su umorni i gladni. Isus je poslao poslanike u grad Samarijanaca da bi potražili smještaj. Međutim Samarijanci nisu primili Isusa. Vidjevši to, učenici, a posebno Jakov i Ivan toliko su se razgnjevili, da su poželjeli da grom s neba uništi zločeste Samarijance. Isus ih je prekorio.
I danas postoje oni koji ne primaju Isusa, a ima i onih koji su zbog toga ljuti i ogorčeni. Isus postupa drugačije. Nije se naljutio na Samarijance; Isus je znao biti strpljiv i čekati. Bio je svjestan da će njegove riječi, inicijativa, interes prema ovim ljudima koji žive izolirano, polako ali sigurno naći odjeka u njihovim srcima. Kasnije, u Isusovoj su se pratnji našli i neki Samarijanci. Sjetimo se Samarijanke i njezina razgovora s Isusom na zdencu. Nakon tog susreta otrčala je u grad i oduševljeno pričala svima o svom susretu s Isusom. Čuvši to, mnogi su povjerovali u Isusa. I nama se Isus približava na sličan način: šalje poruke preko savjesti, duhovnih knjiga, propovijedi…, zatim tiho i strpljivo čeka, da njegov poziv naiđe na odziv u našoj duši.
Nadalje saznajemo, da se netko ponudio da bude njegov učenik, obećavajući da će ga slijediti kamo god bude išao. Isus ga je svojim pogledom i riječima otrijeznio… Naime, ovaj čovjekov nije znao kakav ga život u Isusovoj „školi“ očekuje. Isus nikada nikoga nije zavaravao, nikome nije obećavao karijeru, ugodan i bezbrižan život. On je svojim sljedbenicima ponudio samoga sebe i svoj životni program. Slijediti Krista za kršćanina nije samo život radosti, ushićenja, nego i život kušnji, patnje, neimaštine.
U ovoj evanđeoskoj poruci, glavni sudionici nisu budući učenici već Isus. Isus je onaj, koji prije svog dolaska šalje poslanike, koji postavlja uvjete svojim budućim učenicima i potiče ih na neposredne odluke. Ova tri njegova svojstva vrijede i danas. Isus kuca, zove, hrabri na donošenje odluka. Njegova ljubav je strpljiva: zna čekati, hrabriti, poticati. Tko prihvati njegov poziv bit će sudionikom njegove zemaljske sudbine, ali i nebeske slave, kako je to on sam obećao svojim učenicima. Danas smo mi njegovi učenici, zato recimo ponovno „da“ njegovom pozivu.