Papa Benedikt XVI, tumačeći 2006. godine otajstvo Božića, objasnio je vjernicima dvije velike kršćanske istine, koje proizlaze iz svetkovine Božića. Isusovim rođenjem Bog je očitovao svoju neizmjernu ljubav prema svima. Na temelju pjesme anđela u Betlehemu: "Slava Bogu na visini i mir ljudima na zemlji, koji su u njegovoj milosti", Papa je pokušao hodočasnicima objasniti veliko otajstvo naše vjere: zašto je Bog postao čovjekom. Istaknuo je kako je neograničena Božja ljubav prema čovjeku glavni razlog Kristova utjelovljenja. Bog nije u prvom redu apsolutna moć, već apsolutna ljubav, čija se suverenost ne sastoji u tome da stvara među svojim stvorenjima strah, već da im se posve preda. Boga kojeg vidimo u jaslicama je Bog ljubavi. Kristovo rođenje je, prema Papinim riječima, u isto vrijeme poziv na slavlje Božja i na mir za ljude na zemlji. Mir je naime punina svih mesijanskih darova i spasenja, a to je Isus Krist.

Mir je, naime, karakteristika Božjeg djelovanja, što se vidi kako u stvaranju uređena i skladnog svijeta tako i u otkupljenju ljudskog roda koji treba spas od nereda grijeha. Stvaranje i otkupljenje pružaju, dakle, ključ koji pomaže shvatiti smisao našega života na zemlji. Moj je časni prethodnik u svom obraćanju Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda 5. listopada 1995. rekao kako "ne živimo u nerazumnom i besmislenom svijetu (…) postoji u njemu neka moralna logika koja rasvjetljuje ljudski život i omogućuje dijalog među ljudima i među narodima".

Transcendentalna "gramatika", hoće reći sva ona pravila kojima se pojedinci trebaju voditi u svome djelovanju i na osnovu kojih se tkaju uzajamni odnosi što se temelje na pravdi i solidarnosti, upisana je u savjesti, u kojima se kao u nekom zrcalu odražava mudri Božji naum. Kao što sam nedavno imao priliku istaknuti, "mi vjerujemo da je u početku vječna Riječ, razum dakle, a ne iracionalnost". Mir je, dakle, i zadatak koji od svakoga iziskuje osobni odgovor koji se podudara s Božjim naumom. Kriterij na kojem će se nadahnjivati taj odgovor mora jednostavno biti poštivanje te "gramatike" koju je u čovjekovo srce upisao njegov Stvoritelj.

U toj perspektivi, norme prirodnog prava nikako se ne smije promatrati kao izvana nametnute naredbe, gotovo kao nešto što koči čovjekovu slobodu. Naprotiv, valja ih svesrdno prigrliti kao poziv na vjerno ostvarivanje sveopćega Božjeg nauma upisanog u narav ljudskog bića. Vođeni tim normama, narodi - u okviru vlastitih kultura - mogu se približiti najvećem misteriju - misteriju Boga. Priznavanje i poštivanje prirodnog prava predstavljaju stoga i danas čvrsti temelj za dijalog između vjernika različitih religija, kao i između vjernika i samih nevjernika. To je zajednička dodirna točka pa samim tim i temeljna pretpostavka za istinski mir.
Što se tiče prava na život, dužni smo ukazati na mnogovrsna njegova kršenja u našemu društvu: uz žrtve oružanih sukoba, terorizma i raznih oblika nasilja, tu su i tihe žrtve onih koji umiru od gladi, kao i usmrćenih pobačajem, eksperimentiranjem na ljudskim zamecima i eutanazijom. Kako u svemu tome ne vidjeti napad na mir? Pobačaj i eksperimentiranje na ljudskim zamecima predstavljaju izravno nijekanje onog stava prihvaćanja prema drugome što je nužan preduvjet za uspostavu trajnih odnosa mira.
Što se, pak, tiče slobodnog izražavanja vlastite vjere, postoji jedan drugi zabrinjavajući znak pomanjkanja mira u svijetu. To su teškoće na koje kako kršćani tako i vjernici ostalih religija često nailaze u ostvarivanju prava na javno i slobodno ispovijedanje vlastitih vjerskih uvjerenja. Govoreći napose o kršćanima, moram sa žalošću istaknuti da ne samo da su ponekad u tome spriječeni, već su čak u nekim državama zbog svojih vjerskih uvjerenja i progonjeni. Dovoljno se u svezi s tim prisjetiti nedavnih tragičnih slučajeva okrutnog nasilja. Postoje režimi koji svima nameću jednu religiju, dok svjetovni režimi često ne potiču toliko nasilne progone, koliko sustavno izvrgavaju poruzi religiozna uvjerenja. I u jednom i u drugom slučaju ne poštuje se temeljno ljudsko pravo, što ima ozbiljne posljedice po miran suživot. Time se može samo promicati mentalitet i kulturu koji nikako ne pridonose miru.