AUTOR: don Luka Klarić
U današnjem evanđelju čitamo kako Isus putujući prema Jeruzalemu prolazi kroz Samariju i Galileju. Bili su to poganski krajevi. Krajevi krivovjernosti i štovanja lažnih bogova. Bili su to krajevi kroz koje pobožni židov onoga vremena nije prolazio već je radije birao sigurniji put uz rijeku Jordan, kroz Transjordaniju. Ali Isus prolazi baš tim putem. U krajevima gdje se ne časti Božje ime, niti se moli pravome Bogu. Izdaleka mu dolazi u susret deset gubavaca. To što prolazi kroz ovaj poganski za mnoge je židove već sablazan, a što reći na njegov susret s gubavcima koji su bili potpuno izolirani iz društvene zajednice, sa kojima je bio zabranjen bilo kakvi kontakt ili pristup. Ovaj evanđeoski susret Isusa i gubavaca također predstavlja još radosnu vijest došašća. Bog je došao i ide u susret onima koji boga ne poznaju, ide u susret onima koje nitko ne želi, idu u susret onima koje su odbacili i država i društvo. Najutješnija i najdivnija stvar u životu je iskusiti nadnaravnu ljubav Božju i susresti Isusa upravo u trenutcima kada smo lišeni svake ljudske utjehe i pažnje. No, Bog u današnjem evanđelju ističe još jednu važnu činjenicu. Riječi koje na poseban način odjekuju, više od iscjeljenja desetorice gubavaca, su: Ne nađe se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu. Desetorica gubavaca su izliječena ali se samo jedan vratio da zahvali Bogu na primljenom dobročinstvu. Ovo je istina o čovjeku. Čovjek je biće male zahvalnosti. Zlo dugo pamtimo, a dobro brzo zaboravljamo. I ovo je posljedica pale ljudske naravi. Uvijek izviru nove potrebe, želje i molitve iz naših srca. Ali Boga zadivljuje zahvalno ljudsko srce, zato bilo bi jako lijepo izmoliti krunicu zahvale Bogu na svemu u mom životu, ili prikazati Bogu misu zahvalnicu za sva dobročinstva kojima me obasipa, ili otići na neko hodočašće sa nijednom drugom nakanom osim da zahvalim Bogu svome. Zahvalna molitva je tako draga Bogu i veseli njegovo srce. Sveti Pavao će reći da našim iskrenim zahvaljivanjem se umnaža Božja milost i blagoslov u našem životu. Više vrijedi jedan blagoslovljen, slavljen i hvaljen budi Bog u trenutcima križa, muke i boli nego tisuće himana pjesme, slavljenja i raznih molitvi u trenutcima blagostanja i bezbrižnosti, riječi su sv. Ivana od Križa. Gospodine hvala Ti na svemu što nam je tvoja Božanska providnost udijelila do sada u životu. Hvala ti i na dobru i na zlu. Molim te pomozi nam da ti kažemo hvala kada nam se čini da Tebe nema kraj nas, kada se svijet ruši oko nas, kada nosimo križ svoga života bez pomoći i potpore drugih, kada se osjećamo odbačeni i usamljeni, neka i tada iz našega srca izađu te riječi drage srcu Tvome. Isuse hvala TI. Isuse volim Te. Ne dopusti da se ikada odijelim od tebe. Amen.
