VELIKA DEVETNICA
u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
Četvrti dan
Ovogodišnji blagdan sv. Alojzija ostat će mi u dragoj uspomeni i zbog žrtvica i trpljenja misijskog putovanja, a i zbog sreće, zbog tolikih milosti, upravo čudesnih milosti primljenih toga dana. Danas je imendan blagopokojnog kardinala Alojzija Stepinca. Nije to prvi put što se njemu utječem, što u duhu klečim uz njegov grob, onaj grob koji je poznat već po čitavu svijetu: grob vječno svježeg cvijeća, grob neugašenih svijeća. Njegova je slika na mojem stolu, u mojem brevijaru, u mojem srcu. A i u našoj župnoj crkvi uz ispovjedaonicu lijep je okvir s njegovom slikom i sa slikama sluge Božjeg Petra Barbarića i dragog našeg dr. Merza. Tu je i krunica blagopokojnog Kardinala, koju sam dobio kao dragu uspomenu kad sam pohodio Krašić godine 1978. Nosimo je bolesnicima.
Dok sam gazio kroz duboku vodu i blato, kao da je on stajao preda mnom. Mlad tek su mu 32 godine, vitak, no tako ponizan, ulazi on u blagovaonicu isusovačkog novicijata u Zagrebu. On, novoimenovani nadbiskup koadjutor s pravom nasljedstva, obavlja svoje duhovne vježbe prije biskupskog posvećenja. Ulazi u pratnji dobrog i nezaboravnog, sada već pokojnog oca Anđelka Jurića i još živog oca Kozelja. Bio je dočekan s takvim pljeskom kakva se ja ne sjećam u novicijatu.
Pater provincijal ga pozdravlja, čestita mu imendan, želi mu svako dobro u ovoj teškoj, odgovornoj, kalvarijskoj službi. Kako se sve to upravo proročki ispunilo: i ta čestitka i odgovor Alojzija. Nevrijedan je veli on, no pripravan je, pa i na najveće žrtve. Mnogo se uzda u naše molitve. Hrabri nas da ustrajemo u zvanju, i s križem i na križu.
Ja sam ga samo gledao. Za mene, mlada novaka, bio je kao neko viđenje, nešto je svetačko ižarivalo iz njega. Imao sam sreću da kroz tih osam dana njegovih duhovnih vježbi uređujem njegovu sobu. U svojoj se poniznosti posebno zahvalio za tu malu uslugu. Kasnije mi je pisao i u Bengaliju. Koja li je to za mene bila utjeha i ponos!
Sve je to davno bilo, no uspomene, drage, svete uspomene ne zaboravljaju se tako lako. I ja odonda još na poseban način slavim Alojzijevo. To je i dan moje prve svete pričesti, sretan i blagoslovljen dan posebno još blagoslovljen spomenom na blagopokojnog Kardinala.
I ovogodišnje Alojzijevo uistinu je bilo posebno proslavljeno, posebno blagoslovljeno i sretno. Tri sela u jedan dan: danas je nedjelja. Rane tropske kiše čitav su kraj pretvorile u veliku močvaru. Od jučer me trese groznica.
Nakon mise u selu Čunčuri uzeo sam nešto pržene riže u kolibi katehista Emanuela. Onda na put prema Bamonpukuru. Na pola puta uhvatio nas je pljusak. Torulotina majka i jedna starica idu u obližnje selo. Pljušti. One se drže jedna druge. Dadoh im svoj kišobran, a ja sam se dobro poklopio svojim šeširom pa ravno kroz rižina polja. Put je bio tako sklizak da se doista nije moglo hodati. Prve kiše, pa pijavica i malih vodenih zmija ima i za izvoz. Te zmije nisu otrovne, no muka je i nevolja što ne znaš koja ti je dala injekciju... Međutim, ja te brige ostavljam Anđelima čuvarima.
Meni je danas Alojzijevo. Obuzimaju me neka vrhunaravna radost i sreća. Pokisao kao pijevac od glave do pete sve curi s mene. Glavobolja je prestala, s vodom i kišom otišla je i groznica. To je njegov, Stepinčev dar za imendan. Koliko sam puta taj dar i tolike druge darove primio od njega. Hvala, od srca hvala!
Treća misa bila je u Bamonpukuru. Prije toga više od jedan sat u ispovjedaonici, zatim misa, četiri krštenja i pohod bolesnom Srimontu u procesiji sa svetom popudbinom. I onda — svaka čast katehistu Danujelu i njegovoj ženi Mariji lijepa večera. Bilo je i riže i kuhanog graška »dala«, a i ribica.
Na kraju je bila krunica, večernja molitva... Lijepo i prelijepo se završilo Alojzijevo godine 1981. Simfonija komaraca me uspavala. Nisu me sasvim izgrizli, jer sam se iduće jutro probudio još živ, no s nateknutim nosom! Svima poziv u dragu Bengaliju, no ako se bojite pijavica i komaraca, dođite nam nakon kišnog doba. Do viđenja!
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Tekst i foto: Zaklada Otac Ante Gabrić - ZOAG
Autor devetnice: ©Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
